Kolumna mr.sc. Bore Mioča pod nazivom “S onu stranu pameti”
Otkud takav strah od promjena ?
Strah od promjena vodi prema dnu.
Što nam to nedostaje kako bi ono što imamo sačuvali, pa i unaprijedili. Što nas plaši, čega se bojimo, što nas sputava. Zašto nemamo strpljenja i hrabrosti. Odakle takva razina straha od nepoznatog, straha od mogućnosti. Možda se u korijenu krije strah od promjene ustaljenih navika. A navike je najteže promijeniti. Radi navika radije prihvaćamo loša rješenja, pa makar vremenom bez svega ostali.
Ponedjeljak je, dan nakon izbora. Prijatelj na radu u Glini pita: Kako diše kolektiv, nakon jučerašnjeg dana?
Eee moj kolega, šta da ti velim, sve ti je to teško prenijeti „pismom“. Kad pogledaš ljude od čistačice do direktora, svi nešto slažu, neki se boje, neki gataju i tako, sve skupa zaslužuje dublju analizu, bar jednu kavicu.
Znam ja da slova ne iskazuju emocije, ali bauk komunizma širi se Europom (pardon Siskom), pa da čujem od insajdera (čovjeka u mašini) kako to ide prvi dan nakon preokreta. Znaš kako vele Zagorci, nek bu rata, samo nek nebu preokreta. Izbori su završili. Pobjednici su poznati. Kakav je osjećaj ? Kakva je atmosfera ? Što se događa? Kako to izgleda iznutra? Baš me zanima što veli obični puk, ljudi iz sustava, kako oni doživljavaju promjene? Pozdrav iz Gline.
Ja to moram priznati ne razumijem. Ne mogu racionalno objasniti toliki nemir, nelagodu, strah kod ljudi koji niti su bili dio vladajućeg aparata, niti su bili na vlasti. Oni su radnici, djelatnici. Oni su birači. Oni su „poslodavci“ svih odabranih, bez obzira za koga su glasovali i kojoj političkoj opciji pripadaju. Zašto? Zato što je to demokracija, osnovni i ključan smisao biranja. Kad se dobiju izborni pobjednici, prebrojavanje bilo koje vrste prestaje. Oni koji su kadrovirali i uspostavljali sustav vođenja i upravljanja, gradom, društvima i ustanovama su nagrađeni ili kažnjeni na izborima. No bez obzira kako oni prošli, svi ostali samo rade svoj posao, dobro ili loše i to je jedino bitno i nema veze s izborima ali ima sa poslovanjem bez obzira u kojem poslovnom subjektu rade i koja politička opcija trenutno obnaša vlast.
Ma ne mogu ja razumjeti ni odabrane:- Sve ćemo mi njih smijeniti, sve odreda strpati u zatvor. Slušam uz kratki espresso i ne mogu vjerovati, što to govori „mladi skojevac“ ili „nadobudni intelektualac“ u omiljenom caffeu. Odakle takav nauk, gdje mladi ljudi poberu te gluposti i zašto ih nose kroz život? Tko im daje takve instrukcije i jesu li takvi „klinci“ kadri doprinijeti bilo kakvom razvoju ili su im maksimalni dometi bacati „bombe“ i opeći prste. Ej mladiću, niti jedan, jedini dan nam nisi ostavio nadu da bi ova promjena vlasti mogla donijeti bolja jutra i sigurnije sutra. Nisi odabran da sudiš, proganjaš i hapsiš. Niti imaš ta znanja, niti te sposobnosti. Zato, muči, i pogledaj svoje reference u stvaranju novih vrijednosti i zapitaj se jeli imaš uopće prava na osnovu toga ikome „soliti“ pamet i tko si ti da „sudiš“.
“Put prema uspjehu popločen je malim neuspjesima. Ako sumnjate u to, naučite žonglirati. Mala su djeca majstori učenja; njihova metoda je metoda pokušaja i pogrešaka. U toj su tehnici bolji od svakoga od nas; nitko ne doživljava toliko neuspjeha i ne uči toliko brzo. Zašto strahovati od neuspjeha? Svaka pogreška donosi darove i pouke, svaka pouka vodi mudrosti, a svaki neuspjeh novom postignuću. Neuspjesi i pogreške su prečke na ljestvama koje vode prema vašemu potencijalu. Ako ne doživljavate neuspjehe, niste izabrali dovoljno uzvišene ciljeve. “(Dan Millman)
Zdravi i veseli bili!
mr.sc. Boro Mioč, dipl.ing.
