Naslovnica Izdvojeno Veliki uspjeh Siščanina Dine Pešuta

Veliki uspjeh Siščanina Dine Pešuta

Mladi Siščanin Dino Pešut polako prerasta u pravu zvijezdu hrvatskog kazališta i dramaturgije. Dino je još uvijek student Akademije dramske umejtnosti, koju je upisao nakon sisačke Gimnazije, a iza njega su već dvije, vrlo uspješne, predstave u Zagrebačkom kazalištu mladih – “Žuta crta” u režiji Ivice Buljana i “Tartuffe” u režiji Jerneja Lorencija. Jedan je od ovogodišnjih laureata nagrade Ministarstva kulture Marin Držić za najbolji dramski tekst –  “L.U.Z.E.R.I.”, koje još nije pronašlo svoje mjesto na kazališnim daskama.

No zato je Dino Pešut postigao nešto što je uzburkalo kazališne krugove. Naime, Hrvatsko narodno kazalište u Splitu uprizoriti će, eto, jedno djelo studenta, i to baš Siščanina Dine Pešuta.

Naime, idućeg tjedna bit će premijera predstave “Pritisci moje generacije” koju u HNK Split postavlja slovenski redatelj Samo M. Strelec.

Ravnatelj drame HNK-a u Splitu Jasen Boko o tome kaže:

“Igrati dramu jednog studenta na velikoj sceni nacionalne kuće u hrvatskom kazalištu nije svakodnevna pojava. Pritisci moje generacije
Dina Pešuta u nekoj će povijesti hrvatskog kazališta stajati, nažalost, kao izuzetak, iako mislim kako bi ta pojava trebala biti pravilo.
No, nisu Pritisci dospjeli na scenu splitskoga HNK jer su studentski tekst, nego zato jer je riječ o drami koja u vrlo zanimljivoj dramskoj formi
problematizira ono o čemu se ‘u našoj kući’ ne govori: probleme generacije koja započinje život ‘odraslih’, a koja pred sobom vidi samo besperspektivnost. Istovremeno, ta je generacija pritisnuta velikim očekivanjima roditelja i malim izgledima koje im društvo daje. Iako su ‘mladi’, (baš kao i kultura i gospodarstvo) najčešće izgovarane riječi iz usta političara, društvo im ne nudi baš ništa, osim potajne nade da će emigrirati, u neku zemlju u kojoj im se nude šanse. Pritisci su glas nove generacije, ili točnije: ne glas – vapaj i ozbiljno upozorenje.
Svaka dekada ima svoju ‘izgubljenu generaciju’, ali tranzicija i liberalni kapitalizam naučili su nas da naraštaj rođen u vrijeme Domovinskog rata nema gotovo nikakve šanse. Ovo je njihova drama, ali i drama svih nas koji s njima žive. Oni imaju, kako kaže ONA, protagonistica i anti-junak Pritisaka: “Dvadeset i pet godina, jednu oronulu kuću, jedan zapušteni vrt, jedan osjećaj manje vrijednosti, i samo nekoliko doista važnih izbora.” O tim izborima govori ova produkcija.” – kazuje Boko.

A evo kojim je riječima talentirani Dino Pešut nedavno, za Večernji list, predstavio svoju dramu “Pritisci moje generacije”.

” Pritisci moje generacije pisani su prije dvije i pol godine kad me zanimalo koliko mlade osobe bez perspektive mogu odlučivati o vlastitu životu. Tekst prati djevojku koja se pokušava ne predati, ali čini se da je u njezinu slučaju sve unaprijed izgubljena bitka. Mladoj osobi egzistencijalni problem jest pitanje identiteta, tako da se ti motivi u drami isprepliću. Svi moji tekstovi bave se mladim ljudima koji preispitujući socijalne probleme pokušavaju pronaći vlastiti položaj u sustavu koji nas okružuje.” – rekao je tada Pešut.

Čestitke Dini.

Komentirajte