Kolumna mr.sc. Bore Mioča pod nazivom “S onu stranu pameti”.
Odgovornost im je obaveza !
„Vjerujem da svako pravo podrazumijeva odgovornost, svaka prilika podrazumijeva obavezu, a svako posjedovanje podrazumijeva dužnost.“ ( john D. Rockefeller)
Evo već godinama gledam i čitam sve te silne poruke, obećanja i “gatanja” svakakvih postignuća te prezentacije uradaka. Ma uvijek se postavlja pitanje: Zar ih nismo birali kako bi to uradili? Zar nisu za to bili više nego solidno plaćeni?
Ni na jednom plakatu niti jedan učitelj nije napisao : Ja Vam odgajam djecu, bagro jedna, ja sam taj, a ovo dolje je moja slika i ako ne budete dobri djeca Vam neće znati matematiku. Nijedna uslužna djelatnica nije napisala: Alo mudre glave, civilizacijska je razina da prilikom plaćanja računa ostavite koju lipu, ne smješkam se ja jer ste zgodni, zabavni i pristojni do ludila.
U čemu je razlika ?
Ako se neko odlučio zaposlit na bilo kojom mjestu koje podrazumijeva izbore, to znači da je prošao test kod psihijatra i da je njegova preporuka kako su mu mogućnosti dostatne za odgovorno i pošteno obavljanje tog posla. Čemu onda sva ova slikanja. Što bi bilo kad bi se svi slikali i iz iste kase platili? Zašto Oni misle da su ljepši od drugih i da imaju pravo buljit u nas dok se pristojno vozimo kući.
Jasno mi je da svi gledamo svoje albume i uživamo u promjenama koje su sastavnice života. Ali zašto moramo gledati u pretvorbe, skoro jedni te isti ljudi, kroz dvadeset godina. Ma jeli ono na slici onaj? Ma je? Jeli bolestan ? Nekako mi je žut u licu, ja ga nisam prepoznala?!. Ma nije mu ništa, neki dan sam ga vidjela s onom. Ma bagra, vidiš da je posadio i kosu, šminka se đubre jedno. Ha, bože moj , što neće radit od sebe a oni su onog jadnika napadali zbog ono malo ispod nosa, čudo jedno, kud ovaj svijet ide!
Jednom davno škorpion je htio prijeći potok. Na obali je vidio žabu i pitao je bi li ga mogla prebacit na drugu stranu.
„O ne“, kaže žaba ,“Ako te budem nosila na leđima, ubost ćeš me.“
“Ali zašto bi te uboo kad bismo onda oboje zajedno potonuli?“, odgovorio je škorpion.
Žaba pristane jer shvati da je škorpion imao pravo. Na pola puta, škorpion ubode žabu, i oboje su se počeli utapati.
“Ali zašto si prešao preko svoje riječi i ubo me, znajući da će to biti sigurna smrt za nas oboje?“ – plakala je žaba.
„Što mogu, to je u mojoj prirodi.“rekao je škorpion.
Nema drugog objašnjenja, osim njihove prirode, u činjenici da nikog nije sram za neispunjena obećanja. Kolika grupa dodavača i savjetnika ali svejedno kakve su to poruke, koje su to gluposti, koja nemaštovitost, koje podcjenjivanje birača, koja razina „vođa.“ Cijenim ljude koji mi u facu vele da sam idiot ali zašto misle da uživam u tome i dijelim njihovu bolest!? No uvijek se priča vrati na početak. Vi nas birate. Malo toga u njihovom radu i ponašanju ima s božjom milošću.
Sudionik sam čestih razgovora na temu demokracije i potrebe da odgovorno i zrelo u svoj toj „neurednoj šumi“ pronađemo put napretka, boljeg i zdravijeg života. Slažem se samo s jednim da je demokracija, definitivno, izuzetno loša opcija ali i da nam bolju ne daju.
Stoga odgovorno.
Pita učiteljica djecu:- Tko mi može navesti primjer velike odgovornosti?
Javi se Ivica i kaže: -Jutros su mi na hlačama otpali svi dugmići osim jednog. Na njemu je sad velika odgovornost!!!
Zdravi i veseli bili.
mr.sc.Boro Mioč, dipl.ing.
