Naslovnica Izdvojeno KOLUMNA: “S onu stranu pameti”.

KOLUMNA: “S onu stranu pameti”.

Kolumna mr.sc. Bore Mioča pod nazivom “S onu stranu pameti”.

Ljudi su bitni !

U „poplavi“ svih mogućih fraza i slogana, slika i obećanja, prijatelj na kavi izvali, ma, nije to ništa bitno, bitni su ljudi!

Razgovor se vrtio o izborima i obećanjima. Malo smo „analizirali“ tko s kim pije kavu, tko je viđen i koliko puta, zajedno ili preko „kurira“. Kad je on to izvalio, svi prisutni , bez prisile, prasnuše u smijeh. Oni koji su u tom trenutku pijuckali pošpricali su pola kafića. Što je u toj izjavi tako smiješno da nas je nagnalo na takvu iskrenu reakciju? To je jedna tek izjava koja bi u nekom drugom vremenu, na istom mjestu, bila samo dio laganog razgovora i ničim ne bi izazvala bilo kakvu reakciju.

Sad dok pišem ovo štivo opet imam isti osjećaj i želju da se cinično nasmijem. Pa dokle smo to došli da nam sama pomisao, u ovo predizborno vrijeme, na ljude dovodi do takvih reakcija? Možda je i razlog vrlo prozaičan. U svakodnevnim „bombardiranjima“ s lijeva, desna a i iz centra, svakakvih „likova“ koji ne bi dobili prostora ni pravo glasa niti na sastanku krnjeg kućnog savjeta, priče o ljudima, njihovim životima, potrebama i željama, postaju smiješno štivo.

Što nam to nude „mudre“ glave sa svojim „momcima“:

Dostojanstveno naprijed, za siguran Sisak, za bolji Sisak, za bolje sutra, za ljepša jutra, srcem do pobjede, hrabro u boj, mi nismo kukavice, mi smo Vi, volim Sisak, volim sunce i more, volim reš pečenu svinjetinu, volim lešo janjetinu.

Nagradno pitanje: Pronađite uljeze? Gdje je nestao čovjek? Možda se negdje skrio ili možda, ipak, čovjek nije bio! Je, bio je, sjedio i gledao. Čemu pitati, kad ni onako niti čuju ,niti vide, niti znaju, vele da uče.

Na našem Jadranu davi se Englez turist i zapomaže: Help! Help! Na obali sjedi Dalmatinac i dovikne mu: Eto ti, bolje da si učio plivati, nego strane jezike.

Kad smo devedesetih uz cigarete dobili čokoladu, znalo se što nas čeka ili se gatalo ali u svakom slučaju čokoladu smo pojeli. Slijedeće jutro,kad smo se „normalno“ budili neki su bili sretni a neki umjereno razočarani. Pojeli smo mi dosta čokolada. Svaka slijedeća  postajala je dio svakodnevnice.

Možda zato nitko već godinama ne pokušava pronaći drugačiji „ put“ ka ljudima. Čudno kako se skoro sve oko nas mijenja, na gore ili bolje, ali od onoga što svog konja konzulom učini do današnjih dana, na polju demokracije i vladanja u nekim sredinama, ništa se nije promijenilo.

Razuman se čovjek prilagođava svijetu oko sebe. Nerazuman uporno nastoji svijet prilagoditi sebi. Stoga sav napredak čovječanstva ovisi o nerazumnim ljudima. (G.B.Show)

Ne poznajem niti jedan pouzdan put do uspjeha ali znam samo jedan koji nas zasigurno vodi do neuspjeha: Kada želiš ugoditi svima. (Platon)

Zdravi i veseli bili.    mr.sc. Boro Mioč, dipl.ing.

 

Komentirajte