„Ove smo se svete noći, i to u ponoć, okupili ovdje u sisačkoj katedrali. Zašto usred noći mi bdijemo, zbog čega se ova noć zove sveta i što mi to ove noći slavimo? Svi znamo da je ovo noć Spasiteljeva rođenja, tiha i sveta noć u kojoj se rodio naš Gospodin Isus, ali je veoma važno, draga braćo i prijatelji, te razloge ovog slavlja posvijestiti si da bismo doista bili ne tek neki nesvjesni vršitelji narodnih običaja, već istinski kršćanski slavitelji Božića“, rekao je sisački biskup Vlado Košić započevši prigodnu homiliju na misi polnoćki u sisačkoj katedrali Uzvišenja svetog Križa u utorak 24. prosinca. U vjernicima punoj katedrali koncelebrirali su kancelar i prepošt mons. Marko Cvitkušić, katedralni župnik vlč. Ivica Mađer, vikar katedralne župe vlč. Ivan Faletar, supsidijar vlč. Mario Stjepan Šikić i začasni kanonik Stolnog Kaptola Svetog Križa preč. Alojzije Petranović.
U nastavku homilije biskup je istaknuo: „Noć je simbol zla, tama označuje grijeh, dok svjetlo predstavlja dobro i označuje Boga samoga. Stoga s pravom prorok Izaija poručuje, kako smo čuli u prvom čitanju: ‘Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.’ (Iz 9,1) Možemo li reći, dragi prijatelji, da se ove proročke riječi odnose i na naš hrvatski narod? Dakako, naš je narod primio Krista i katoličku vjeru – koju je na ovim prostorima prenio sv. Kvirin, sisački biskup i kršćani koji tu unatoč progonstvima ovdje živjeli svoju vjeru – već u 7. stoljeću od benediktinaca koji su naviještali Evanđelje, te nastavio rasti u kršćanskoj vjeri i pripadnosti Katoličkoj Crkvi u 9. stoljeću kad su u našim krajevima propovijedali Krista sv. Ćiril i Metod, nadalje došli su nam i franjevci i dominikanci te pavlini i karmelićani koji su od 12./13. stoljeća prisutni u hrvatskim krajevima, da bi potom u vremenu reformacije u 16. stoljeću nastavili boj ‘za krst časni i slobodu zlatnu’ isusovci, dakako, uvijek s dijecezanskim svećenicima, pripadnicima stolnih Kaptola, a sve pod vodstvom biskupa i u povezanosti sa Svetim Ocem papom, rimskim biskupom. Dakako, vjeru u Krista čuvale su obitelji, prenosili ju s koljena na koljeno dobri roditelji, djedovi i bake svojoj djeci i unučadi. Tako je naš narod vjeran Kristu prosvijetljen i prosvjećivan već dugi niz stoljeća na ovim našim prostorima, da bi i u teškim desetljećima najtežeg XX. stoljeća preživio i dva svjetska rata i Domovinski rat, u kojem je izvojevao pravo na dom i domovinu. Ove svete noći želimo zahvaliti Bogu na tom svjetlu vjere koje je obasjavalo naš hrvatski narod kroz svu njegovu dugu, slavnu i tešku povijest. Želimo zahvaliti i tolikim navjestiteljima Evanđelja koji su podnijeli mnoge žrtve da bi Krista ljudi upoznali i slijedili. Ipak, u svem tom vremenu nije nedostajalo ni kušnji, ni vjetrova koji su željeli ugasiti to svjetlo, ni nevremena koja su zatirala žar ljubavi prema Kristu Gospodinu. Takva se vremena i nedaće ni danas ne odmiču od nas. Pa ipak, mi znamo da je pobjednik Krist – i oni koji njega slijede. Prorok kaže: ‘Teški jaram njegov, batinu pleća njegovih, šibu njegova goniča slomio si ko u dan midjanski.’ (ib.,3). Svjetlo pobjeđuje, svjetlo Kristovo uvijek prosvjetljuje svakoga koji dopušta da mu On obasja dušu. Stoga je ovo noć svjetla, noć u kojoj se radujemo jer je Krist – Svjetlo svijeta i nama zasinuo, i nas obasjao, i našem narodu donio radost i mir: ‘Jer dijete nam se rodilo, sin nam je darovan; na plećima njegovim vlast je i nazvan je imenom: ‘Savjetnik čudesni, Bog silni, Otac vječni, Knez mira.’ (ib.,5)“, rekao je još između ostalog biskup.
Na kraju se biskup osvrnuo na strah pred životom koji danas vlada u društvu „Danas je na djelu sotonin strah pred životom, pred djetetom, a onda i pred Isusom. Đavao je posijao sjeme straha te neprestano – od onih dana, a posebno u ove naše dane – uvjerava ljude kako je dijete problem, kako dijete puno stoji, kako je to skupa avantura, dapače i opasna po zdravlje majke, kako je sve oko nas zlo i naopak i prijeti da uništi život. Pitaju se tako, od zloga potaknuti mladi ljudi: zašto bismo se uopće udavali i ženili, zašto bismo rađali djecu i dali im život, kad je tako opasno živjeti na ovoj zemlji? Velik se strah uvukao u srca našega naraštaja. A što je alternativa? Naime, vidimo posljedice toga straha: narod izumire, sve nas je više starih i nemoćnih, a sve manje mladih i sposobnih za život i rad. Pa kako da se to promijeni? Jedino ovako: vjerom u Krista! U Krista koji je došao među nas ljude upravo kao malo dijete, izručen našoj ljudskoj pažnji. Da se on bojao, nikada se ne bi rodio na ovoj zemlji. Da je sumnjao da je svijet zao i da ga se ne može promijeniti, da je gledao samo svoje patnje i križ, nikada ne bi bilo Božića, svijet do danas ne bi upoznao svoje spasenje. No, Bog nam je s Isusom i u Isusu jasno poručio: ‘Ne bojte se!’ ‘Straha u ljubavi nema,nego savršena ljubav izgoni strah; jer strah je muka i tko se boji, nije savršen u ljubavi.’ (1 Iv 4,18), poručuje nam sv. Ivan u svojoj poslanici.
Molimo osobito, draga braćo i sestre, ove svete noći da se ne bojimo, ni mi, ni mladi koji su pred sklapanjem sakramenta svete ženidbe, da se ne boje naši muževi i žene rađati djecu, da se ne boje budućnosti! Molimo se usrdno na ovaj sveti Božić, kada nas je Bog posjetio u liku malog i nemoćnog Djeteta, izručen našoj ljubavi, da ljubavi i to savršene ne ponestane u srcima naših ljudi, da naš narod opstane, da ne nestane u vihoru i nedaćama ovoga vremena. Toliko smo stoljeća izdržali i opstali, pa zar će nas naš vlastiti strah i sebičnost uništiti? Ne bojmo se! Ne bojte se, braćo i sestre! Bog nam je došao kao dijete da ga se nitko ne treba bojati. Bog nam progovara u djetetu da se ne bojimo života, da ne strepimo u tjeskobi za sutra, da se ne uznemirujemo što će i kako biti s nama. Ta Bog se brine za sve nas, više negoli za travu poljsku i ptice nebeske! To vjerujte i ‘naći ćete novorođenče!’ Amen!“, poručio je biskup vjernicima.
Ljepoti liturgijskog slavlja polnoćke u Katedrali doprinijeli su bogoslovi Sisačke biskupije, kao i članovi Biskupijskog zbora a pod ravnanjem prof. Jelene Blašković, dok ih je za orguljama pratila Marijana Boček.
(SV)