”Pogriješiti je ljudski, ali što nakon toga?!” bio je radni naslov razgovaraonice koju je vodila vanjska suradnica Dnevnog centra slijepih u Sisku mr. sc. Daša Poredoš Lavor, a koja je privukla značajan interes kako slijepih osoba korisnika Dnevnog boravka, tako i njihovih članova obitelji, te drugih zainteresiranih sudionika.
U vrlo dinamičnoj, vedroj i otvorenoj atmosferi sudionici su razgovarali o raznim životnim situacijama u kojima su osobno pogriješili – u odnosu sa članovima obitelji, suradnicima na poslu, srodnicima i prijateljima, te emocijama koje su tada osjećali. Bilo je riječi i o društvenim nepravdama, manjku tolerancije u društvu za prihvaćanje različitosti, osobnoj suodgovornosti za nastanak loših odnosa kao i važnosti neophodne kvalitetne, otvorene, jasne i jednoznačne komunikacije.
U zaključnom dijelu zajedničkim nastojanjima zaključeno je da je oprost važan, jer oprost rasterećuje dušu i topi gorčinu. Istaknuto je da iskren oprost prati i ne ponavljanje konfliktne situacije koja je dovela do pogreške. Sudionici su se jednoglasno složili da ako je nešto oprošteno da je to onda i zaboravljeno, te da nas sveprisutna sintagma „Oprostiti, ali ne zaboraviti“ neće nikuda odvesti, neće stvoriti skladnije odnose niti mir u duši.
