Na nedavni incident u selu Podgorje kod Gvozda kada je policija zbog nasilničkog ponašanja i prijetnji kazneno prijavila šestero Srba regirao je otvorenim pismom predsjednik Koalicije udruženja izbjeglica u Srbiji Miodrag Linta. Pismo je “povodom pritisaka na Srbe iz sela Podgorje u općini Gvozd” poslao hrvatskim vlastima i javnosti.
“Ovim pismom obraćam se hrvatskim vlastima i javnosti s upozorenjem da je grupa Srba iz sela Podgorje u opštini Gvozd izložena pritiscima zbog lažnih optužbi da su se nasilnički ponašali i prijetili jednoj petočlanoj hrvatskoj porodici koja je izbjegla iz BiH. Hrvatska policija je, nakon šestosatnog ispitivanja, podnijela kaznene prijave protiv šest osoba srpske nacionalnosti. Izražavam nadu da će županijsko državno odvjetništvo u Sisku, bez predubjeđenja, odbaciti prijave jer sam se nakon razgovora sa osumnjičenim Srbima uvjerio da su optužbe protiv njih potpuno neosnovane.” – počinje svoje pismo Linta te nastavlja…
” U hrvatskoj javnosti se stvara klima da su Srbi i dalje remetilački faktor i da narušavaju međunacionalne odnose. Na taj način se šalje poruka da Srbi nisu dobrodošli u Hrvatskoj. Nažalost, hrvatski mediji nisu našli za shodno da razgovaraju sa osumnjičenim Srbima, da bi uspoređivanjem dvije verzije događaja, došli do pune istine. Nisu točni ni navodi pojedinih hrvatskih medija da je selo Podgorje većinski naseljeno Hrvatima. U Podgorju je prije rata živjelo isključivo srpsko stanovništvo a trenutno u njemu živi svega jedna doseljena hrvatska porodica.
Šta se ustvari desilo toga dana? Grupa Srba iz sela Podgorje nedaleko od Gvozda je odlučila da u lokalnom društvenom domu slavi rođendan troje svojih mladih mještana. U toku večeri su počeli sa pripremama za proslavu. Pošto u domu nema struje mještani su bili prinuđeni da preko kabla obezbede napajanje električnom energijom iz najbliže kuće koja je udaljena oko 80 metara. Nažalost, godinama unazad Hrvatska elektroprivreda nije smatrala za potrebno da uvede električnu energiju u dom i na taj način omogući mještanima sela, kvalitetnije druženje i sadržajniji društveni život.
Mještani Podgorja već duže vrijeme imaju probleme sa jednom hrvatskom porodicom iz BiH kojoj je hrvatska država dala na korištenje kuću jednog od prognanih Srba. Inače, ta hrvatska porodica je stalno zvala policiju kada god su mještani sela odlučili da se okupe u lokalnom domu, govoreći da je, navodno, uznemiravaju. Kuća u kojoj živi hrvatska porodica nalazi se na oko 50 metara od društvenog doma tako da je teško razumjeti kako ih mirna okupljanja mještana mogu uznemiravati.” – kazuje Linte koji tvrdi da je glavni razlog, “prema izjavama mještana, zbog čega je pomenuta hrvatska obitelj učestalo zvala policiju i ponavljala priču o uznemiravanju jeste činjenica što su imali namjeru da se presele iz Podgorja u Gvozd i da tu od države dobiju stan ili kuću. Pošto im to nije uspijevalo duže vrijeme smatrali su da će im priča o uznemiravanju od strane lokalnih Srba omogućiti da ostvare svoj cilj. Nekoliko dana poslije navedenog događaja hrvatska obitelj se, zaista, iz Podgorja preselila u Gvozd gdje žive kod svojih prijatelja koji su takođe porijeklom iz BiH.”
M. Linta sada donosi drugu verziju događaja pa kaže: “Navedenog dana dok su prolazili pored kuće, u kojoj živi hrvatska porodica, supruga korisnika kuće je otvorila prozor i počela govoriti da je uznemiravaju psujući im, između ostalog, ‘četničku mater’. Nakon toga je uslijedila prepirka koja je ubrzo završena. Grupa Srba je te večeri proslavila rođendan troje svojih mladih mještana bez ikakvih incidenata. Proslava je završena oko 4 ujutro kada su se svi mirno razišli i otišli svojim kućama. Hrvatska policija je četiri puta te večeri dolazila u dom i konstatovala da je sve u najboljem redu. Sigurno je da bi policija prekinula proslavu da su se sudionici ponašali na neprimjeren način. Važno je istaći činjenicu da je na proslavi bilo oko 50, uglavnom mlađih ljudi, među kojima 20-tak njih hrvatske i bošnjačke nacionalnosti.
Dana 03. kolovoza ove godine između šest i sedam ujutro, deset dana nakon pomenutog događaja, policija je iznenada došla u kuće petoro Srba (dvoje maloljetnika) koji su bili na proslavi i odvela ih u policijsku stanicu u Gvozd. Policija je namjeravala privesti još jednu osobu koji se tih dana nije nalazio u selu. Iz društvenog doma policija je uzela glazbeni uređaj sa CD-ovima. Ispitivanje privedenih Srba je trajalo šest sati tj. od 8.30 do 14.30. Za to vrijeme nije im omogućeno da jedu, piju i puše. Punoljetne među njima su, između ostalog, pitali gdje su ratovali i da se sjete da li su nekog ubili. Jedan od njih je odgovorio da je prilikom povratka 1998. godine u Hrvatsku dao izjavu policiji u vezi ratnog perioda i da nema više šta da kaže na tu temu. Na to mu je policajac zaprijetio da će ‘završiti u zatvoru’. Policija je preslušala zaplijenjene CD-ove i konstatovala da nema pjesama uvrijedljivog sadržaja. Nakon saslušanja policija je otišla da pretrese kuću jednog od privedenih s ciljem da pronađe bombu o kojoj je govorila hrvatska porodica. Bomba nije pronađena.”
Osumnjičeni Srbi tvrde da prilikom proslave rođendana nisu puštali pjesme u kojima se veliča ‘četništvo’; nisu došli pred kuću hrvatske porodice i uzvikivali parole o ‘Velikoj Srbiji’; nisu poručivali da u tom selu Hrvati nemaju što tražiti, pa im je bolje da odu; nisu izvikivali prijetnje da će na kuću hrvatske porodice baciti bombu i zapaliti je i nisu bacali petarde pred njihovom kućom. Jedino je istina, prema tvrdnjama osumnjičenih, da su, samo ispred doma bačene tri petarde. Također, kažu da su se na proslavi ponašali u skladu sa zakonom. Na proslavi su se veselili pjevajući pjesme različitog sadržaja među kojima je bilo i srpskih.
Tvrde da nijedna pjesma nije bila takvog sadržaja kojom bi se vrijeđala osjećanja hrvatskog naroda, pogotovo zato jer je među okupljenim bilo 20-tak mladih Hrvata i Bošnjaka.
Linta tvrdi kako osumnjičeni Srbi već osjećaju posledice neistinitog informiranja o navedenom događaju od strane medija pa je tako “jedna od njih doživjela uzdržaniji i hladniji odnos od strane njihovih poznanika i kolega sa posla hrvatske nacionalnosti.”
Linta podsjeća kako je u Gvozdu je 6. i 7. kolovoza održana sportsko-kulturna manifstacija «Đedova kosidba» na kojoj su, pored srpskih, nastupala hrvatska i bošnjačka kulturno-umjetnička društva, kao i pjevačka grupa «Petrova gora» iz Srbije. Među gledateljima je bio i veliki broj Hrvata koji sada žive u Gvozdu, a izvođene su, između ostalih, i krajiške pjesme koje “tada nisu nikom smetale”. Pita se “Kako je moguće da jednoj hrvatskoj obitelji smeta slušanje muzike u zatvorenom prostoru tj. u društvenom domu u Podgorju, a okupljenim Hrvatima na «Đedovoj kosidbi» nije smetalo pjevanje krajiških pjesama na otvorenom?”
Linta postavlja pitanje i policiji zbog čega nije pozvala na razgovor članove hrvatske porodice u vezi sa incidentom, zašto hrvatska policija nije podnijela prijavu protiv članice hrvatske obitelji koja je psovala ‘četničku mater’ grupi Srba, zašto hrvatska policija apriori vjeruje samo jednoj strani koja je učestvovala u incidentu, zašto hrvatska policija čeka 10 dana da bi ispitala osumnjičene Srbe koji su privedeni tek dan uoči obljetnice Oluje, te kada će hrvatska policija konačno prestati da koristi svaki povod radi saslušavanja Srba u vezi sa ratnim periodom?”
