Sisak je bio u zvucima makedonske glazbe.
Sinoć je u Sisku gostovanjem etno sastava Ezerki i 7/8 svečano obilježen Svjetski dan kazališta. Dan je to kojem kazališta širom svijeta, na različite načine, nastoje dati poseban značaj; od otvaranja novih kazališta – kada je to moguće, objavljivanjem prigodnih problemskih tekstova, dodjelom nagrada istaknutim umjetnicima,organiziranjem simpozija i okruglih stolova, festivala, te predstava zbog čega, uostalom, kazalište i postoji. Uoči održavanja predstave u cijelome se svijetu, gotovo istovremeno, čita i poruka nekog kazalištarca, koju je ove godine napisao istaknuti brazilski redatelj i kulturni aktivist Augusto Boal. ˝Čak i kada nismo svijesni, ljudski odnosi strukturirani su na kazališni način: upotreba prostora, jezik tijela, izbor riječi i modulacija glasa, sukob ideja i strasti, sve što pokazujemo na pozornici proživljavamo u vlastitom životu: mi smo kazalište!˝ Tako, među ostalim, obračajući se svijetu, zbori Boal.
U tom,prilično okrutnom današnjem svijetu, oči su uprte prema kazalištarcima od kojih se očekuje da izlaskom na pozornicu, u publiku i život, oblikuju onaj drugi svijet, koji je ljepši, a koji je ipak moguć.
Tu su ljepotu bez sumnje sinoć osjetili posjetitelji sisačkog kazališta pozdravljajući glazbenike sastava Ezerki & 7/8, na čelu s maestralnim Brunom Urlićem, ovacijama nakon svake izvedbe. Pljeskalo se uz zarazne makedonske ritmove, pjevušilo poznate melodije, a doma otišlo obogaćeno za jedan pravi glazbeni spektakl. Još jedan usklik Bravo kazalištu!, i naravno, onima koji ga žive.