5.7 C
Sisak
Subota, 4 prosinca, 2021

Kino Lika u sisačkom Domu kulture

- Marketing-spot_imgspot_img

Razgovor s Daliborom Matanićem
Film Kino Lika, redatelja Dalibora Matanića koncem rujna krenuo je u kino distribuciju po Hrvatskoj, a od jučer se može pogledati i u sisačkom kinu Doma kulture Kristalna kocka vedrine. To nas je navelo da se upustimo u ugodan razgovor s ovim redateljem.

Za Vas se definitivno može reći da vas privlače neobične teme s nešto drugačijim, nesvakidašnjim ljudima, poput HIV pozitivnog mladića u filmu Volim te, lani prikazanog u New Yorku kada je dobio dobre kritike, a i nagrade mu nisu izostale.
Ja se uvijek bavim nekom vrstom odbačenih ljudi . To je ono što me zanima, pa to mogu biti dvije lezbijke, gluhonijema slikarica, mladić koji se slučajno zarazio ADIS-om ili pak izolirano selo, kao što je riječ u filmu Kino Lika.

Moram primijetiti da Vas to prati od onih studentskih dana. Postoji, naime, jedna zanimljiva priča kada je cijela jedna godina bila rušena zbog snimka kojeg ste Vi inicirali.
Pa, da. Bila je to jedna glupa šala kojoj sam ja bio autor. Nas par kolega smo se našalili da smo se našli u jednom homoseksualnom klubu, snimajući gay reklamu. To se nije dopalo profesorima. Doduše to je bila malo neukusna šala, ali dobra neukusna šala, koja se na koncu pretvorila u kap koja je prelila čašu.

Vratimo se novom filmu, Kino Lika, filmu o troje stanovnika izoliranog planinskog sela koje dovoljno opterećene vlastitim življenjem ne dotiče referendum o ulasku u Europsku uniju. Film je nastao prema istoimenoj zbirci priča Damira Karakaša. Što vas je privuklo ovom tekstu da ga bacite na filmsko platno, obzirom da ste svojevremeno rekli da je adaptacija knjige zadnja stvar koju bi preporučili nekome tko se bavi filmom?
Ja sam dugo želio snimiti film o Lici, a Karakaševa knjiga kad se pojavila bila je dobar input za to. Ono što je bitna stvar jest da je, uz Perišića, Bulića i Karakaš kvalitativno vrh  hrvatske književnosti i samim tim proces je teži. Naime, knjigu kad čitate pomislite kako bi to bio dobar film, no apsolutno je duplo teži posao u samoj adaptaciji. Napraviti adaptaciju knjige, a da nije prepisivanje i zadržati duh knjige kroz filmski kod to je doista težak posao. Zato je nama trebalo dugo vremena, čak dvije-tri godine da napravimo scenarij. Ja sam želio dobiti taj duh lički kroz materiju Karakaševe knjige u filmskom izrazu, što je bio dosta obiman posao.

Kako je proteklo snimanje, kakve su bile reakcije? Znam da glumci obično hvale suradnju s vama.
Što se tiče glumaca, kad smo bili u Lici, ljudima se nije dalo poći kući. Pobjegnete u tu izolaciju, sakrijete se od obaveza, kazališta i svega ostaloga i počnete funkcionirati na najosnovnijim principima koji su za glumca vrlo poželjni. Imali smo super iskustva s glumcima iz Bosne, s naturščicima koji su naprosto poludjeli kad su čuli da im stiže filmska karavana. Tako da je cijeli proces snimanja protekao vrlo zanimljivo. Ponekad je izgledalo kao da se snima dokumentarni film, a nekad kao snimanje pravog filma, pa je ta kombinacija dala dosta na autentičnosti.

Film je vrlo zamijećeno prošao i u Puli gdje je nagrađen Zlatnom Arenom za masku i najbolju sporednu žensku ulogu. Tu film ne staje kad je riječ o festivalima, obišao je i obilazit će i još neke.
Pa da, no daleko je bitnije što je krenuo u kino distribuciju. Bili smo u Njemačkoj, Makedoniji, Orašju i Sarajevu, a film je dobio i grand prix Matad’or na Filmskom festivalu u Nizozemskoj.
Kod nas je filmska distribucija uvijek nekako osuđena na neuspjeh, ne samo u Hrvatskoj, nego i drugdje, pa i u Americi, osim ako nije neki hit kao Sex i grad. Sad se to malo pomaknulo i imamo super rezultate. Primjerice, u Lici je upravo Kino Lika potukao film Sex i grad.

Kino Lika je na programu sisačkog kina u petak, subotu i nedjelju (28.,29. i 30. studenog) od 20 sati.

Zadnje novosti
- Marketing -spot_img
Ostale novosti