Naslovnica Vijesti Sisak Uskrsna poslanica biskupa Vlade Košića

Uskrsna poslanica biskupa Vlade Košića

Mons. dr. Vlado Košić, sisački biskup predstavio je svoju uskrsnu poslanicu „Radost i nada“ upućenu vjernicima, svećenicima, redovnicima i redovnicama Sisačke biskupije, te prijateljima i ljudima dobre volje. Poslanicu donosimo u cjelosti…Poštovani i dragi vjernici, svećenici, redovnici i redovnice u Sisačkoj biskupiji, poštovani prijatelji i ljudi dobre volje!
Prvi je ovo Uskrs što ga Sisak slavi opet kao biskupsko sjedište, nakon što je prohujalo više od tisuću godina otkako je to prestao biti. Naime 5. prosinca 2009. papa Benedikt XVI. ponovno je uspostavio Sisačku biskupiju bulom »Antiquam fidem«. Sam naslov toga apostolskog pisma
ukazuje na postojanje »drevne vjere« na ovom području, starine kršćanstva i prisutnosti evanđelja na ovom tlu.

Zahvalni Bogu za biskupiju koja je nastala odvajanjem od velike Zagrebačke nadbiskupije, u kojoj je ovo područje živjelo svoju vjeru vjekovima, osjećamo i odgovornost da najprije što više učvršćujemo svijest pripadnosti Crkvi sisačkoj, a onda da i opravdamo povjerenje opće Crkve i rimskog biskupa, a to znači da se organiziramo što bolje te da djelujemo u našem apostolskom poslanju, navješćujući evanđelje Gospodina našega Isusa Krista. Neka nas u tome zagovara i prati s neba svojom molitvom sv. Kvirin sisački, biskup i mučenik.

Prigodom proslave Uskrsa želio bih s vama, dragi prijatelji, podijeliti neke svoje misli i učvrstiti vas u uskrsloj vjeri. Iznijet ću ovo razmišljanje o Uskrsu u pet točaka:

1. Uskrs je poruka životne radosti i nade.
2. Uskrs nas potiče na radosno prihvaćanje života.
3. Uskrs nas poziva na obranu dostojanstva života i poboljšanje životnih uvjeta svakoga čovjeka.
4. Uskrs nas oslobađa od straha pred svakom prijetnjom i nemirom.
5. Uskrs slave svi kršćani i očituju jedinstvo vjere i mole za jedinstvo Crkve i svega ljudskog roda.

1. Uskrs je poruka životne radosti i nade

Činjenica da je Krist uskrsnuo izraz je vjere Isusovih prijatelja da smrt ne može imati zadnju riječ i da ona ne može pobijediti čovjekova stremljenja da ostvari svoja plemenita nastojanja dobrote,
pravednosti i ljubavi. Također i sam je čovjek zbog tog događaja Kristova uskrsnuća učvršen u svijesti da je vrijedan, da nije osuđen na propast, da će Bog sačuvati ne samo njegova plemenita djela, nego i njega sama želeći ga u svojoj blizini za svu vječnost. Kristova pobjeda stoga je i
naša pobjeda. On, koji je, premda ostajući Bog, uzeo našu ljudsku narav i postao potpuni čovjek, otkupio je sve ono što je preuzeo. A preuzeo je svu našu ljudskost, sa svim našim značajkama.  Tako je Kristovo uskrsnuće i velika poruka nade za sve nas ljude. Najprije, to je poruka radosti
života. Život nije osuđen na smrt, smrt nije pobjednik nad životom! Život je jači, život pobjeđuje! Stoga je čovjekov stav u biti radost jer se smije pouzdati u Boga, koji ga je stvorio za život, a ne za
smrt. Koliko je danas potrebna ta radost, i koliko je važna ta naša nada, vidi se upravo kad se ona usporedi s nasuprotnom porašću beznađa u današnjem društvu.

Nasuprot očajnicima i beznadnicima, nasuprot nemiru zbog gubitka svega što se s najboljim nakanama stvara, dapače, nasuprot tjeskobi zbog gubitka sama sebe – stoji činjenica Uskrsa i Krista, pobjednika nad smrću. Premda se mnogim današnjim ljudima ta kršćanska ispovijest: »i
treći je dan uskrsnuo od mrtvih« (Credo) čini nemoguća, jer ju vođeni samo svojim razumom ne mogu shvatiti, pitamo se što je alternativa toj uskrsnoj vjeri. Radikalan je odgovor: beznađe, očaj, tjeskoba i stoga pesimizam i depresija. Ako život ne pobjeđuje smrt, ako je život tako krhak da ga
nitko i ništa ne može sačuvati, nije li onda besmisleno živjeti? A ako nema Boga, nije li tada – što bi rekao veliki Dostojevski – sve dopušteno? Zbilja, čini nam se da je upravo stoga na svijetu toliko nepravdi, toliko zla i pokvarenosti, jer čovjek pokušava preuzeti mjesto Boga, ne priznajući
nikakav autoritet iznad sebe, želeći sam sve određivati. Međutim, izgubivši Boga, čovjek je izgubio i sama sebe. Više ne zna tko je. Sve može, ali ništa više nema smisla. Ako je sve dopušteno, što onda ni pod koju cijenu ne smije izgubiti? To su pitanja na koja je odgovor samo jedan: Kristovo uskrsnuće. Kad prihvatimo srcem, ne tek razumom, istinu da je Krist uskrsnuo, tada postajemo svjesni njegove neprestane blizine na našemu životnom putu. Tada znamo da je i naš život s njime uronjen i u smrt, ali i u slavno uskrsnuće. Živjeti uskrsnulo nije pitanje samo slavlja Uskrsa, samo jedne svetkovine i ničega više. Živjeti uskrsnulo znači sav svoj život usmjeriti prema životnoj nadi i stoga prema radosti života. Radost je neizmjerna biti s Bogom zauvijek, biti s braćom i sestrama, ne izgubiti ništa što nam je darovao.

2. Uskrs nas potiče na radosno prihvaćanje života

Znamo, braćo i sestre, da je ovo vrijeme u kojemu živimo lišeno radosti zbog prihvaćanja života. Sluga Božji papa Ivan Pavao II. govorio je o postojanju civilizacije smrti, koja danas vlada u ljudskim srcima. Kao da su se ljudi prestali radovati životu, kao da se ne otvaraju radosti novih života. Sve je vidljiviji pad nataliteta, sve je opipljivija težnja da se živi što udobnije, a bez žrtve i obveze da se služi drugima. To, nažalost, i naše obitelji sve više pokazuju, tu nespremnost da se
otvaraju životu. Tako se pretvaramo u naciju starih i sve više smo zatvoreni pred budućnošću. Kako to prevladati? Ima li tomu lijeka? Ima! O tome upravo govori Uskrs: valja se žrtvovati da bi se živjelo. Treba biti spreman i umrijeti da bi se život sačuvao. Tako je govorio naš Gospodin
Isus. Taj paradoks, da se samo gubljenjem dobiva, pokazuje svu veličinu Kristova evanđelja. Radosna je vijest upravo u tome što živeći kako nas je Isus učio smijemo ulaziti i u život žrtve, smijemo s povjerenjem prihvaćati i bolesti i trpljenja, i križ i patnje, da bismo drugima pokraj
sebe donosili život i nadu. Tada i sami napredujemo u radosti života. Ako pšenično zrno ne umre, ostaje samo. Ako umre, donosi obilat rod. (Iv 12, 24) A naš je Gospodin promovirao upravo takav stil življenja: živjeti radi drugoga – propter nos homines et propter nostram salutem – radi nas ljudi i radi našega spasenja (Credo). Takav stil života pokazuje da znamo tko je pobjednik,
da znamo da se isplati staviti svoj život u ruke Božje, da se ne bojimo žrtve radi drugih, jer ona rađa i našom radošću i ispunjenjem. Ništa nećemo izgubiti kad se predamo u Božje ruke, kad mu vjerujemo da s njime imamo sve, pa makar morali i preuzeti križ i nositi ga. Ako znamo da je to cijena životne radosti naših bližnjih koje volimo, zar ima nečega većeg i ljepšeg od toga negoli platiti tu cijenu i tamo omogućiti život i darivati radost?

3. Uskrs nas poziva na obranu dostojanstva života i poboljšanje životnih uvjeta svakoga čovjeka

Mnogi pokazatelji u hrvatskom društvu govore da smo u dubokoj krizi. No gospodarska je kriza tek vrh one sante leda koja se skriva u srcima, u dušama mnogih, i to ne tek posljednjih godinu
dana. Kriza je to prije svega ljudskog dostojanstva, kriza poimanja vrijednosti života, kriza povjerenja da se isplati preuzeti teret što ga nosi život, jer će samo po tom križu svanuti svima uskrsno jutro. Krize su često prigoda da se opet pronađu prave vrijednosti i život utemelji na
njima. Zato i mi možemo u ovim nesklonim vremenima pronaći mogućnost da preispitamo svoje djelovanje i svoj ukupan kako osobni tako i zajednički život. Potrebno je vratiti povjerenje u nas same. Naši su ljudi vrijedni i sposobni, to se vidi na mnogim područjima znanosti, umjet13
nosti, sporta, različitih inovacija i postignuća. Nismo li upravo u ovim krajevima naše Sisačke biskupije obranili Hrvatsku i 1593. i 1995.? Naš je kršćanski poziv unositi u svijet vrijednosti od kojih se uvijek živjelo i može živjeti i danas i sutra. To su poštenje, borba za dostojanstvo svakoga
čovjeka, zalaganje za bolje uvjete života. Kad se mi zalažemo za bolji svijet na zemlji, gradimo nebeski Jeruzalem. Tu upravo dokazujemo koliko nam znači to što Bogu pripadamo, jer samo na odnosu prema čovjeku mjeri se naša stvarna ljubav prema Bogu. Isus je rekao: Štogod ste
učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili. (Lk 25, 40). Mi ne bismo bili dostojni zvati se kršćanima kad ne bismo poštivali i branili čovjekovo dostojanstvo. U ove svete dane često mislim na naše ljude koji su ostali bez posla, na one koji rade a ne primaju mjesecima plaću, na one koji se boje da će izgubiti radno mjesto. Također i na naše ratare i stočare, za ljude koji žive od svojeg rada, a jedva spajaju kraj s krajem. Mislim i molim se za sve njih i njihove obitelji. Znam da nas ovaj Uskrs zatječe u mnogim problemima, ali znam i to da je upravo Uskrs veliko ohrabrenje svakomu tko traži istinu i otvoren je za Božju ljubav. Uskrs nas, braćo i sestre, sve poziva da preispitamo svoje stavove i da se ne bojimo hrabro se suočiti s poteškoćama i zauzimati se za dobro svoje i svojih bližnjih. Samo onaj tko istinski vjeruje u pobjedu života, ne boji se iskreno založiti za puteve pravednosti i mira! Potrebno je da se oda sna prenemo,
kako nas poziva i sv. Pavao: Probudi se ti koji spavaš i prosvjetlit će te Krist! (Ef 5, 14)

4. Uskrs nas oslobađa od straha pred svakom prijetnjom i nemirom

Krist je svojim uskrsnućem uklonio  svaki strah iz ljudskih srdaca. Kada je naime i samu smrt moguće pobijediti, čega se onda još uopće moramo bojati?! U Boga ja se uzdam i neću se bojati. (Ps 56,5). Hrabrost koju nam daje Krist nije neutemljena, ona crpi svoju snagu upravo u njegovu uskrsnuću. Doduše, ima i takvih koji zatvaraju oči pred problemima i stalno obećavaju laka rješenja, bez pokrića. Mi, kršćani, nismo takvi. Mi vidimo stvarne poteškoće i ne bježimo pred njima u neke imaginarne svjetove, već im se suprotstavljamo, vjerujući da nam baš Krist daje snagu da ih nadvladamo. Vezano uz iskustvo uskrsnuća Krist govori ženama: Nebojte se!
(Mt 28, 10). Naime, i žene koje su našle prazan grob i učenici Isusovi kad su to saznali, bili su u strahu. Evanđelist Ivan to izričito naglašava: I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir Vama!« (Iv 20, 19).

Učenici su bili u strahu, bili su prestrašeni. Ne samo da su ih događaji Isusove muke, smrti i uskrsnuća uznemirili, nego su ih i ispunili strahom. Ali kad oni susreću uskrsnulog Gospodina, i posebno kad primaju od njega obećana Duha Svetoga, svaki strah nestaje, oni su ispunjeni mirom
i hrabrošću te puni snage navješćuju Krista uskrsnuloga: Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa. (Dj 4, 33). Isti taj izvještaj iz Djela apostolskih govori o tome da među prvim Kristovim učenicima, koji su tako živo svjedočili o uskrsnuću
Isusovom, nitko nije oskudijevao (Dj 4, 34). Možemo zaključiti da je navješćivanje Uskrsnuloga povezano i s konkretnim svjedočenjem brige za bližnje u nevolji. Autentična vjera u uskrsnuće uvijek znači  i djelovanje u korist onih koji su najpotrebniji. Kršćanski karitas niče upravo na
iskustvu uskrsnuća Gospodnjega. Karitas  danas nije samo hraniti gladne kruhom, nego i gladne i žedne pravednosti, kako reče  Gospodin u Blaženstvima na gori (Mt 5, 6). Danas je ta glad i žeđ najveća možda baš u težnji za iskrenom pravednošću i ljubavlju u odnosima među ljudima. Stoga
je velika zadaća nas kršćana zalagati se  svim silama za oživotvorenje pravednih odnosa i u promociji iskrene ljubavi među ljudima. Jer sada ostaju vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali najveće je među njima  ljubav. (1 Kor 13, 13).

5. Uskrs slave svi kršćani i očituju jedinstvo vjere i mole za jedinstvo Crkve i svega ljudskog roda

Posebna je radost ovogodišnje proslave  Uskrsa što ga isti dan slave ne samo katolici, nego i istočni i zapadni kršćani svih tradicija. To pokazuje da se stvarno radi o jednom te istom otajstvu, onom temelju vjere na kojem počiva sve kršćanstvo. Sv. je Pavao već na početku povijesti
kršćanstva napisao: Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzaludna je vjera vaša. (1 Kor 15, 14). Mogli bismo tu misao prereći ustvrdivši da s Kristovim uskrsnućem stoji ili pada naša vjera. Kada je pak ona doista utemeljena na tome jedinstvenom povijesnom
– a mogli bismo ga nazvati i natpovijesnom događaju, tada još više svi kršćani, pripadali bilo kojoj Crkvi ili crkvenoj zajednici, postajemo svjesni jedinstva naše vjere, premda smo zbog povijesnih događaja razjedinjeni u više zajednica. Tako nas ovogodišnja proslava Uskrsa poziva ujedno i na molitvu za jedinstvo svih kršćana, da svijet uzvjeruje (Iv 17, 21) u Krista. Jer naša je međusobna razdjeljenost sablazan, kako piše o tome Drugi vatikanski sabor (Unitatis  edintegratio, br. 1). Ujedno zalaganje za jedinstvo Crkve pomoći će i jedinstvu svega ljudskog
roda, čemu je prema konstituciji Lumen gentium – Crkva sakrament ili znak i oruđe (LG 1). Doista, svi se ljudi trebaju osjećati i međusobno smatrati braćom i sestrama jer nam je jedan Otac naš koji je na nebesima i jedan nam je svima Spasitelj, Isus Krist naš Gospodin.

Stoga vam, dragi moji prijatelji, braćo i sestre vjernici, članovi Sisačke biskupije, ljudi dobre volje i dragi sugrađani, želim  proživljenu i ispunjenu proslavu Kristova uskrsnuća! Život je velik Božji dar, život koji ne može uništiti nikakva prijetnja ni nevolja, trpljenje, pa ni sama smrt. Čuvati
život, prihvaćati ga s radošću, pomagati našim bližnjima da se njihov život rascvate do punine, boriti se za dostojanstvo života svakoga čovjeka, podizati nadu, osobito u ovim vremenima krize, kad u mnogim dušama nestaje nade i pokušava njima ovladati beznađe, zalagati se za poboljšanje
životnih uvjeta, promičući poštenje, etiku rada i solidarnost sa slabima – jednom riječju živjeti karitas, što znači ljubav – to je naša zadaća i naše životno poslanje, koje nadahnjuje Uskrs.
Želim vam blagoslovljen Uskrs!

Svima vama koji slavite pobjedu života nad smrću! Svima vama koji slijedite Krista Gospodina i njemu vjerujete! Svima vama koji se borite za dobro i vjerujete da će na kraju dobro pobijediti!

USKRSNU ISUS DOISTA!
U RANU ZORU USKRSNU!
ALELUJA, ALELUJA!

Naša je uskrsna zora već svanula, naš je život već uskrsnuo – u Kristovu uskrsnuću, u njegovoj pobjedi nad smrću. Stoga se radujmo i veselimo, jer brat naš bijaše mrtav i oživje!

POVJERUJMO U NOVI ŽIVOT,
POVJERUJMO U SNAGU KRISTOVU,
KOJA MIJENJA NAŠE ŽIVOTE
I DAJE IM NOVI SMISAO!
POVJERUJMO DA SMO S
KRISTOM I MI USKRSNICI.
U sve dane sretni pojmo
Uskrsnoga zbog veselja:
Život nema više kraja,
S Kristom svima Uskrs svanu.

† Vlado

Komentirajte