[ad_1]
Ideja o IoT-u seže još u osamdesete godine, a danas koncept “interneta stvari” obuhvaća tri različita pristupa: M2M (Machine to machine), P2M (People to Machine) i P2P (People to People) pa se tako umjesto kratice IoT često koristi i IoX ili IoE – Internet of Everything.
Riječ je, ukratko, o ideji spajanja uređaja i senzorike putem interneta kako bi se pohranjivali podaci, kako bi umjetne inteligencije iz podataka učile i kako bi se na kraju mogli optimirati procesi ili bolje održavati strojevi.
Iako je široj javnosti ovaj koncept uglavnom poznat preko ideje pametnog doma, puno lukrativniju i korisniju primjenu ima u industriji, gdje podaci prikupljeni senzorima dovode do uštede resursa i vremena u proizvodnji, ali i omogućavaju da se predvide potencijalni kvarovi, kako bi se smanjilo vrijeme zastoja strojeva u industriji – imajte na umu da sat vremena zastoja u proizvodnji može doseći trošak od nekoliko tisuća eura po satu.
IoT tvrtke ne razvijaju samo proizvode, već i use caseove koji dosad nisu postojali
Iako se o IoT-u priča već desetljećima, komercijalno je tek u posljednje vrijeme ova tehnologija zbilja uzela maha. Miroslav Šimudvarac iz tvrtke aconno, koja radi custom-made IoT rješenja, objašnjava da za IoT rješenjima donedavno nije bilo ni velike potrebe, pogotovo dok se nije razvila potporna tehnologija koja bi omogućila da IoT rješenja funkcioniraju onako kako bi trebala:
Velike potrebe za IoT-em u prošlosti zapravo nije niti bilo. Potrebno je bilo vrijeme da se ta tehnologija razvije i postane nezaobilazna u modernim procesima proizvodnje, transporta, usluga itd. Industrija je prepoznala korist i prednost korištenja IoT-a, isto kao što je u doba…
[ad_2]
Source link
