Naslovnica Vijesti Sisak Proslavljeno Križevo u katedrali

Proslavljeno Križevo u katedrali

Svetkovina Uzvišenja sv. Križa, proslavljena je u subotu, 14. rujna u sisačkoj katedrali. Svečano misno slavlje predvodio je krčki biskup Ivica Petanjak u zajedništvu s domaćim biskupom Vladom Košić, generalnim vikarom i prepoštom Stolnog Kaptola mons. Markom Cvitkušićem, kancelarom mr. Jankom Lulićem, katedralnim župnikom preč. Markom Karačom i petnaestak svećenika.

Na početku sve okupljene, a posebno gosta, pozdravio je biskup Košić istaknuvši kako se Kristov križ nalazi u središtu naše vjere. „Križ Kristov je otajstvo, a mi vjerujemo da smo po križu spašeni i zato to njegovo otajstvo sjaji, ono je svjetlo za nas vjernike“, poručio je biskup Košić.

U homiliji osvrnuvši se na pročitanu Božju Riječ biskup Petanjak se zapitao što je to zajedničko Isusu i mjedenoj zmiji koju je Mojsije podigao, te dao odgovor kako je to spasenje koje dolazi od povjerenja u Riječ Božju i u poslušnost Božjoj riječi. „Ako Bog kaže: ‘Krenite na put’. Treba krenuti! Ako kaže: ‘Stanite!’ Treba stati. Sve su Božje zapovijedi nama spasonosne. Ili hodamo, ili stojimo, ili bilo što činimo, ako je to izraz Božje volje, nama je na spasenje. Nikada ništa Bog nije zapovjedio, niti naredio, što bi bilo protiv nas ili što ne bi bilo za naše veće dobro. Na nama je da tu Božju riječ prihvatimo sa što više povjerenja, odnosno da ju prihvatimo u jednostavnosti i poniznosti srca, bez dodatnih analiziranja i raščlanjivanja, bez suvišnih pitanja i potpitanja, jer mi najčešće Božje zapovijedi ne razumijemo. Osobito ne onog trenutka kad nam Bog govori ili kad se nama ili s nama nešto događa. Jer smo mi tada, rekao bih neuračunljivi, u smislu da smo previše zaokupljeni svojim analizama i svojom grozničavom željom da razumijemo i shvatimo zašto se to baš sada meni događa? U takvim stanjima mi nismo dovoljno pribrani ni sabrani da bi smo došli do nekakvog sigurnog zaključka, nego će morati proći dani i godine da mi tek nešto uspijemo povezati i razumjeti zašto se nešto dogodilo, ali će većina toga ostati ne dokučiva sve dok ne stanemo pred Boga licem u lice“.

U nastavku biskup je ustvrdio kako nema spasenja izvan poslušnosti Riječi Božjoj. „Nebeski Otac nam je dao svoga Sina, na isti način na koji je dao mjedenu zmiju u pustinji, da nas spasi. Jedino što spašava je vjera u Riječ Božju. Ipak moramo naglasiti da je između mjedene zmije i Isusa Krista neizmjerna razlika. Vjerovati u Isusa Krista ne znači pogledati ga izdaleka ili usput podignuti oči prema njemu koji visi na križu. Sjetimo se prošlo nedjeljnog evanđelja (usp. Lk 14, 24-33): Isusa prati na njegovom putu prema Jeruzalemu silno mnoštvo, a on se okreće prema njima i kaže da njegov učenik može biti samo onaj tko nije navezan na oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa čak ni na vlastiti život i tko je spreman odreći se svega što posjeduje. Isusa nije dovoljno samo gledati. Nije dovoljno njegov križ ili kakvu svetu sliku u kuću objesiti, samo zato da zid nije gol. Isusa se mora prihvatiti u svemu onom što on jest. A on je Bog koji je postao čovjekom radi nas ljudi i radi našeg spasenja i koji nam je svakom svojom gestom i svakom svojom riječju i cijelim svojim životom dao primjer kako trebamo živjeti.

Mi ne možemo samo na distanci Isusa gledati. Mi moramo s njime jedno postati. On mora postati dio nas i on mora nas u sebe pretvoriti. Zato najprije slušamo njegovu riječ, usvajamo njegov stil života, a onda ga u sakramentu euharistije i primamo u sebe, blagujemo ga, kako bi smo zauvijek nerazdruživo postali jedno: Isus Krist u nama i mi u njemu“.

Biskup Petanjak je rekao i kako svaki pogled na Krista raspetoga u nama bi trebao biti jedan ozbiljni podsjetnik koji nam govori kako smo i mi zaslužni za njegovo raspeće. „I ja sam sudjelovao u tom razapinjanju, ali svi skupa nismo uspjeli razapeti i uništiti Božju ljubav koja je na tom križu pobijedila. Unatoč spasenju koje nam je zajamčeno i koje nam se nudi kao čista milost i čisti dar, premalo je u nama svijesti da smo svi mi ranjeni, da svaki od nas u svom tijelu i u svom srcu nosi određenu mjeru otrova i ako se mi ne riješimo tog otrova, Kristova žrtva i Kristovo predanje za nas će biti uzaludni.

Već smo spašeni, već smo otkupljeni, već smo opravdani, već smo očišćeni, ali u vjeri, nadi i ljubavi. Sve je nama zajamčeno, sve osigurano, sve nas čeka, ali u mjeri naše vjere. Isus će svakome od nas reći ono što je govorio svima dok je hodio zemljom: ‘Neka ti bude po tvojoj vjeri. Vjera te tvoja spasila’.
Ako mi doista vjerujemo u ono što je Isus živio i govorio. Ako se nadamo onome što nam je obećao. Ako djelotvornom ljubavlju utjelovljujemo njegov život i evanđeosku poruku, onda i samo jedan pogled na križ može biti spasonosan, jer će u tom pogledu biti skupljena sva naša vjera u Isusa spasitelja, zaključio je biskup.

Nakon popričesne molitve biskupu Petanjku u ime katedralne župe zahvalio je župnik preč. Karača, a na kraju je mons. Cvitkušić predao biskupu Petanju i dar Biskupije, sliku koja prikazuje Zrin i župnu crkvu Našašća sv. Križa s početka 20. stoljeća, rad slikara Božidara Škofača.

Misno slavlje animirao je Katedralni zbor pod ravnanjem prof. Jelene Blašković i orguljašku pratnju vlč. Roberta Jakice, a proslavi je prethodila trodnevna duhovna priprava koju je predvodio kapelan iz petrinjske župe sv. Lovre vlč. Hrvoje Zovko

(SV)

Komentirajte