Naslovnica Vijesti SMŽ Posvećena crkva u Gori

Posvećena crkva u Gori

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u utorak 8. prosinca svečano misno slavlje u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, marijanskom svetištu Majke naših stradanja u Gori, tijekom kojeg je posvetio tu novo-izgrađenu crkvu, te otvorio na njoj „vrata milosrđa“.

Crkvu Uznesenja BDM u Gori sagradili su templari u 13. stoljeću na mjestu starije romaničke crkve. Crkva je prvi puta teško oštećena u turskim osvajanjima, a nakon oslobađanja prostora Banovine temeljito je obnovljena, te u drugoj polovici 19. stoljeća i znatno produžena. U Domovinskom ratu od 1991. do 1995. godine Gora je bila okupirana, a u srpskoj agresiji crkva je granatirana i zapaljena početkom listopada 1991. godine. Raščišćavanjem ruševina i istraživanjem njezinih preostalih zidova, ispod baroknog sloja pronađeni su izvorni zidovi templarske ranogotičke crkve sa svim dijelovima sustava svođenja i ostalim pojedinostima, što je usmjerilo obnovu na rekonstrukciju templarskog sloja crkve. S intenzivnim radovima započinje se 2010. godine, a u punom sjaju crkva je zasjala ove godine, zahvaljujući naporima mnogih, a posebno biskupa i Biskupije.

U koncelebraciji bili su kancelar Biskupije i prepošt Stolnog Kaptola mons. Marko Cvitkušić, bivši arhiđakon Sisačko-gorskog arhiđakonata mons. Lovro Cindori, arhiđakon Gorsko-zrinskog arhiđakonata preč. Dragutin Papić, domaći župnik i rektor svetišta preč. Paško Glasnović i tridesetak svećenika. Slavlju su uz velik broj župljana i hodočasnika, za koje je crkva bila premala, nazočili i župan Sisačko-moslavačke županije Ivo Žinić i gradonačelnik Grada Petrinje Darinko Dumbović.

U homiliji biskup je istaknuo kako je ovo radostan dan na koji se predugo čekalo. „Premda smo bili često i nestrpljivi, a ponekad i nezadovoljni što gradnja brže ne napreduje i što nas nije u tim naporima i htijenjima dovoljno pomagala država, prije svega Ministarstvo kulture i potom Ministarstvo obnove i razvoja RH, premda se bilo teško s njima dogovarati, tako da smo čak zato morali kao Biskupija ući u kredite i sami u najvećoj mjeri financirati ovu obnovu i gradnju, trebamo se ipak zahvaliti i Ministarstvu kulture i Ministarstvu obnove i razvoja RH na dodijeljenoj pomoći u ovom velikom pothvatu ponovne izgradnje ove crkve – marijanskog svetišta. Treba reći hvala i Gradu Petrinji jer i oni su pomogli“, rekao je biskup te dodao kako ovakva crkva podsjeća da je Gora doista s pravom bila sjedište templarskog pa potom ivanovskog samostana i crkve, središte Gorskog arhiđakonata u Zagrebačkoj biskupiji, te da treba i danas biti važno središte duhovnosti kao marijansko svetište Sisačke biskupije.

U nastavku biskup se zapitao zašto se grade crkve, ali i zašto se ruše crkve, te tko je srušio ovu crkvu u Gori podsjetivši kako je velebna crkva Uznesenja BDM s visokim baroknim tornjem srušena u jesen 1991. godine. „Srušili su je Srbi u okupaciji ovog sela i župe, kada su okupirali i gotovo trećinu Hrvatske. Tada, na početku Domovinskog rata, bile su rušene ne samo crkve nego i škole, bolnice, paljene kuće, i što je najgore – ubijeni su mnogi ljudi, mirni stanovnici naše Banovine, samo zato jer su bili Hrvati ili pripadnici drugih nesrpskih naroda. Hrvate je odavde trebalo protjerati i svu im kulturu i spomen na njih izbrisati. Bila je to strategija spaljene zemlje, sve se uništavalo što je hrvatsko. No, ipak treba jasno reći da su crkve, i to upravo naše katoličke crkve, zločincima bile prva i najdraža meta. Nisu ih samo rušili, nego su se i iživljavali nad njima – sjetimo se snimke takvog natjecanja i hvaljenja u rušenju župne crkve u Viduševcu, sjetimo se probijene ceste preko oltara župne crkve u Hrastovici, sjetimo se smetlišta na mjestu srušene i raznesene crkve u Petrinji. Očito, one koji ne vole naš narod najviše smeta baš Crkva. Zašto? Jer ona je čuvarica duše naroda, ona ne vuče k sebi, nego dovodi narod k Bogu; Crkva nema drugog interesa nego dobro čovjeka pojedinca i čitavog naroda i time čuva ono najljepše i najvažnije u narodu što mu je potrebno za njegov opstanak i za njegov napredak. Mogli bismo, braćo i sestre, reći da i danas jednako nekima smeta Crkva Katolička i kad se pitamo, zašto, tada je odgovor isti, kao i prije kada smo se pitali, zašto su neprijatelji našega naroda srušili ovu crkvu, koju smo mi eto nakon 24 godine ponovno podigli: rušitelji Crkve ne žele čuvati dušu čovjeka, ni dušu naroda, oni žele trovati duše i na tome zarađivati. A mi gradimo crkve“, ustvrdio je biskup.

Biskup je istaknuo kako Crkva danas započinje Godinu Božjeg milosrđa, jubilej koji u Rimu činom otvaranja jubilejskih vrata milosrđa na bazilici sv. Petra otvara sam papa Franjo te na kralju zaključio: „Braćo i sestre, danas nas ova svetkovina doista mora ispuniti radošću, dapače i novom snagom da vjerujemo kako s Bogom, kao i Marija, i mi uvijek pobjeđujemo, pa i kada se to čini nemoguće. I mi danas sudjelujemo jednoj pobjedi, pobjedi nad neprijateljstvom i mržnjom, i to smo postigli svi zajedno ljubavlju i zalaganjem, vjerom da je i nemoguće moguće – jer Bog je bio i jest s nama. Ostanimo i dalje, uvijek graditelji s Bogom, gradimo ne samo porušene crkve, kuće i zgrade, nego podižimo nadu u ljudima, izgrađujmo čovjeka, primajmo i odgajajmo djecu, poput Marije Bezgrješne povjerujmo da Bogu i nama s njim ništa nije i ne može biti nemoguće. Na sva rušenja mi ćemo odgovarati tako što ćemo graditi. Uvijek i na svaki način! Na početku Godine milosrđa i mi povjerujmo da je bolje dobrom pobijediti zlo, nego nanositi zlo drugima; povjerujmo da je s Isusom koji je bio milosrdan potrebno neprestano druge obasipati ljubavlju i milosrđem, jer to je jedini put izgradnje novoga, boljeg svijeta.
Majko Božja Gorska, moli za nas! Majko Božja Gorska, Isusova mati, sunce naših stradanja, ne prestani nam sjati“.

Nakon pjesme „Tebe Boga hvalimo“ biskup je i potpisao povelju o posveti ove crkve, a na kraju slavlja koje je animirala klapa „Janjevo“ svoju radost i zahvalnost svima koji su se dali u izgradnju ovog svetišta izrazio je preč. Glasnović.

(SV)

Komentirajte