Naslovnica Show Osvrt na prvi tjedan i ususret novom tjednu 4. Siscia open jazz...

Osvrt na prvi tjedan i ususret novom tjednu 4. Siscia open jazz & blues festivala

Piše: Dinko Husadžić Sansky, prof.Kako već dugo pratim rad ovog kluba i često sam pisao o njegovu značenju za hrvatsku jazz glazbu; kao i o Damiru Kukuruzoviću, iznimnom gipsy swing gitaristi, vlasniku kluba i legitimnom nasljedniku Djanga Reinhardta na ovim prostorima…to mi je pripala čast da s nekoliko rečenica otvorim 4. Siscia open jazz & blues festival. Iskoristio sam tu zgodu kako bih iznova naglasio da se i u ovim recesijskim vremenima može dobro raditi i stvarati glazba i festival međunarodnog karaktera, ako ima entuzijasta i «posljednjih Mohikanaca» kakav je Damir, ali i ako se ima sluha u Općini i Županiji ( do sada se pokazalo da među odgovornima ima sluha, i vrijedi vjerovati da ćemo, kao ovaj četvrti, možda jednom otvoriti i 24. festival!).

Sisku i našoj Županiji ne samo da treba ovakav Klub i festival, nego je to događaj koji je bitan i šire, pa i van hrvatskih granica, kako je znao naglašavati pokojni Dražen Vrdoljak; ali i Davor Hrvoj, na nedavnoj promociji CD-a «Green Hill Gipsy Swing», koji je za izdavačku kuću Menart objavio Damir Kukuruzović sa svojim Gipsy Swing Quintetom, potvrdivši, uz Angela Debarra, svoju iznimnu pojavnost na europskom gipsy swing zemljovidu. Jednom sam napisao – Sisak bez ovog kluba i ovog festivala bio bi kao Pariz bez Eiffelova tornja ili Prag bez Karlova mosta.

Dokaz je i gost prve večeri, Adrian Byron Burns, blues izvođač zamamne biografije, gotovo hodajuća blues ikona. Uz pratnju Telefon Blues Banda (vjerujem da je malo ljudi koji ih nisu čuli i vidjeli, kako uživo tako i u mnogobrojnim TV programima!) svirao je više nego inspiriran atmosferom u klubu ( koju mi je, u kasnijem razgovoru, opisao kao nevjerojatnu i posebnu)! Čovjek je to velikog stasa ( gotovo da je to predstavljalo problem za silne fotografe!), ali još jačeg glasa. Njegov blues bas vokal ide toliko duboko da od razglasa u klubu traži dodatni angažman. Boja glasa i virtuozno sviranje gitare, u maniri klasičnih blues majstora poput B.B. Kinga ili Johnyja Lee Hookera ( a neke njihove standarde je i izvodio ove večeri!), uz doista iskren, nebleferski odnos prema publici i glazbi – dali su nam spoznati zašto je blues još uvijek toliko inrtigantan.

Koncert su započeli sjajni «Telefonci», predvođeni Vedranom Božićem, gitaristom o kojemu se sve zna.  Nakon nekoliko standarda, Adrian je izašao i vrlo prisnim odnosom, duhovitim dosjetkama ( od šala glede robovlasništva i plaćanja poreza, do Busha i Obame…) i oceanskom dubinom glasa «odprašio» blues standarde koje je publika prepoznala, podržala i pjevala s njim. Iznimno je vješt i u izvedbi s akustičnom gitarom, bez pratnje banda.  Njegovo sviranje i pjevanje karakterizira izniman timing i boja tona koju postiže vrlo specifičnim trzanjem žica, kontrapunktima i sinkopama koje plijene. Gotovo dvosatna svirka prošla je zanimljivo, band i Burns su se dobro razumjeli. Raduje iznimna posjeta i mlađe publike ( šteta što je kišno vrijeme preselilo koncert u sam klub, a trebalo je biti na otvorenom te su mnogi ostali pred vratima kluba – nije bilo mjesta!), ali i onih generacija koje pamte vremena kad je glazba bila glazba, blues blues, a rijeka Kupa iznimno čista.

Vrlo susretljiv u razgovoru, sklon zafrkanciji, na pitanje o uzorima i na koga se ugleda u sviranju, zbog «izgubljenosti u prijevodu» odgovara da dok svira uglavnom (u)GLEDA dame u publici. No, nakon šale priznaje i svije jazz uzore, poput Dukea Ellingtona, ali i onaj «klasični» blues kojemu i jazz glazba duguje.

Druga večer Siscia open jazz & blues festivala  (ovaj put bez kiše, pa je koncert bio vani, kako je i planirano!) pripala je Jasni Bilušić i New Deal Bandu, predvođenim iznimnim kontrabasistom Sašom Borovcem. 

Jasna Bilušić  je vrlo uspješnu pjevačku karijeru započela  u B.P. Clubu Boška Petrovića. Nakon prvog albuma «Lady Be Good» što ga je objavila 1990. za Jugoton,  za Jazzette je 1991. snimila i CD. Ostvarila ga je na koncertu u B.P. Clubu u duetu s brazilskim pjevačem i gitaristom Mariom Limom i objavila pod nazivom «Pais Tropical». 
Album «Sings for You» sadrži snimke s klaviristom Julijem Njikošem i saksofonistom i klarinetistom Sašom Nestorovićem. Realizirala je i kazališne predstave (svi znamo koliko je Jasna Bilušić i sjajna glumica!) o glasovitoj američkoj jazz pjevačici Billie Holiday, te ”Piaf” posvećenu slavnoj Edith Piaf.).

Sisačku publiku, ispred Kluba, na šetnici uz Kupu,  i ove je večeri oduševila toplim glasom i vrlo emotivnim pristupom, podsjećajući svojom kvalitetnom interpretacijom i na Billie Holiday, i na Edith Piaf, pa i na Ninu Simone, osobito u dojmljivoj iskrenosti. Ta se iskrenost osjeti i to ljudi prepoznaju. Uz pratnju odličnog New Deal Banda, Jasna je izvela jazz standarde poput «Dont You Worry», «Downtown», «Caravan», «Sweet Loraine», «50 Ways», «I ll never fall in Love» i druge, kojima je svojom upečatljivom izvedbom oduševila publiku. Izniman pljesak zaslužila je obradom pjesme Jadranke Stojaković «Što te nema», skladba je to koje se sjećaju malo stariji posjetitelji.

Treće večeri festivala Damir Kukuruzović je  publiku ugodno iznenadio ponudivši domaćim, sisačkim glazbenicima, okupljenim u nekad poznati sastav Flexible Frame, priliku za nastup. To su dečki, predvođeni  vokalom Bernarde Butorac, znalački iskoristili i napravili koncert vrijedan pamćenja. Kako je u najavi Damir i rekao, čini se ovo velikim povratkom banda na domaću scenu.

Flexible Frame osnovani su još 1994. godine u Sisku. Od samih početaka band je vjeran čvrstom funk zvuku prepoznatljivom po wah-wah gitarama, brass aranžmanima, funky grooveu. Inspirirani uzorima poput Jamesa Browna, Princea, The Funk Brothersa…ostvarili su izniman nastup još na prvom izdanju festivala «Lagano, lagano», objavivši i dvije autorske skladbe na istoimenoj kompilaciji («Led» i «Bus»).

Moram priznati da band u ovom preporođenom izdanju odlično zvuči, ravnopravno Mayalesima ili  Songkillersima ( pa čak i uvjerljiviji!). Ako bi se netko pitao zašto je Kukuruzović stavio i jedan tipično funky sastav na jazz&blues festival, onda valja kazati kako funk jako puno duguje i jazz glazbi, dolazeći od  afro-američkih korijena, preko  soula  i bluesa, oplemenjenim specifičnim grooveom basa i bubnja, do današnjeg poimanja funka kao vrlo kvalitetne, ritmične i slušljive glazbe.

Koncert su svirali pošteno i precizno. Uz znane funky standarde velikih imena svjetske scene ( «Have good Time», «Star People», «Sex Machine»…) svirali su, što je silno važno, i svoje autorske skladbe, od «Slow Motion», preko «Nije važno» do svima znanog  hita «Bus», kojeg je publika pjevala s bandom. Pohvala glazbenicima za odličan nastup – u prvom redu fenomenalni vokal Bernarde Butorac, gitara i vokal Mire Čehajića, bas Željka Bilbije, bubnjevi Branka Badanjaka, klavijature Leona Pavlovića, i upravo intrigantni tenor saksofon Darka Buntića, koji autora ovog teksta neprispodobivo podsjeća na Grovera Washingtona Jr., u najplemenitijoj namjeri ove komparacije.

Više nego sjajan početak 4. Sisicia open jazz&blues festivala. Slijede novi koncerti ( popis glazbenika i ove godine je  reprezentativan, s velikim finalem, 26. 7.  u kojem će s Damirovim Gipsy Swing Quintetom nastupiti i jedan od najznačajnijih svjetskih harmonikaša, Francuz Ludovic Beier!)…

Sisčani, a i gosti iz cijele Hrvatske i izvana, opet će, uz bajkovitu atmosferu ispunjenu odrazima svjetla grada na rijeci Kupi, moći uživati u vrhunskoj glazbi.

Komentirajte