Naslovnica Iz drugih medija Netokracija Ne smijemo dozvoliti da nam se djeca pogube u virtualnoj stvarnosti igara

Ne smijemo dozvoliti da nam se djeca pogube u virtualnoj stvarnosti igara


Čini mi se za to prikladan trenutak, jer ovih se dana piše o tehnološkim očekivanjima za nadolazeću godinu. No, ono čega nedostaje u takvim člancima je — zauzimanje stava.

Zašto sam uopće davala intervju? Jer sam bila smatrana stručnjakinjom za interaktivne digitalne medije. Doktorirala sam u tom polju na sveučilištu u Dublinu, zatim izdala knjigu pod nazivom Gaming Film, te predavala na tu temu na različitim fakultetima.

Moj prijašnji stav mogao bi se svesti na propagiranje raznih mogućih primjena AR/VR-a, koji bi doveli do sve veće prisutnosti tehnologije u prostoru oko nas. Na upit — gdje će tu biti granica između stvarnosti i fikcije?— odgovorila sam u intervjuu da “smatram da će biti nebitna i neznatna – u jednom trenutku više nećemo razaznavati što je što, nego ćemo jednostavno prihvaćati prisutnost fikcije unutar stvarnih interakcija i obrnuto.”

Koliko li sam bila u krivu…

Ta će granica biti itekako bitna i znatna.

Kao primjer uzela sam prolaznike oko zgrade HNK, koji bi zahvaljujući virtualnim uređajima imali svaki neko svoje viđenje kako zgrade tako i okoliša. Jedan bi prolaznik možda bio u pregledu 1930-tih godina i vidio trg kroz povijesnu prizmu, dok bi neki gejmer imao pred sobom niz izazova u sklopu tog javnog prostora. No, to nikako ne bi bila dobra ideja — to ispreplitanje različitih virtualnih i proširenih stvarnosti u javnom prostoru. Takav scenario može samo dovesti do asocijalnog ponašanja, nesreća i sveopćeg otuđenja.

Što se tiče virtualne tehnologije, ono što je zasad dobra vijest jest da prodor uređaja na tržište debelo kaska u odnosu na ono što se predviđalo.

Moja zamišljanja budućnosti bila su fokusirana na…



Source link

Komentirajte