Naslovnica Vijesti Hrvatska Izmjene uvjeta odlaska u mirovinu

Izmjene uvjeta odlaska u mirovinu

Godine života više neće biti najvažniji uvjet za odlazak u punu starosnu mirovinu, piše Jutarnji list. Vlada će izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju, koje planira donijeti 2013., ponovno uvesti institut punog staža. Prema neslužbenim informacijama iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava, razmatraju se dva modela. Prema jednome, pravo na punu starosnu mirovinu imali bi svi radnici sa 42 ili više godina staža neovisno o godinama života, a drugi bi model pretpostavljao stjecanje prava na starosnu mirovinu sa 62 godine ako radnik pritom ima najmanje 40 godina staža.

Iako se po tom drugom modelu, prema važećim zakonskim odredbama, ostvaruje pravo na prijevremenu mirovinu, ta se mirovina, zbog velikog broja godina staža, ubuduće ne bi umanjivala, odnosno penalizirala.

– Uzimajući u obzir da osiguranici najčešće počinju raditi nakon 18. godine te da će vjerojatno zbog uvjeta na tržištu rada imati i prekida u radu, a da je 42 godine dugo razdoblje ulaganja u mirovinski sustav, tim osiguranicima treba omogućiti stjecanje mirovine bez umanjenja koje se primjenjuje na prijevremene mirovine. Usto, osobe koje rano ulaze u svijet rada često rade na poslovima koji zahtijevaju veće fizičke napore kao što je rad na otvorenom, rad na traci, medicinske sestre, prodavačice – pojašnjavaju u Vladi.

Uvođenje punog staža spominje se kao potreba otkako je taj institut ukinut reformom 1999. Posebno zato jer bi se pojedinim zanimanjima s trogodišnjim školovanjem poput frizerki, maserki, zidara moglo dogoditi da nikada ne steknu uvjete za punu starosnu mirovinu. Računica je sljedeća: zidar ili limar koji pronađe posao sa 17 godina, po završetku trogodišnje srednje škole, do pune mirovine, za koju je trenutno glavni uvjet navršenih 65 godina, trebao bi raditi 48 godina! Na teškim fizičkim poslovima to je nemoguće zbog objektivnih ograničenja tijela pa ti ljudi uglavnom završavaju u invalidskim ili prijevremenim starosnim mirovinama jer unatoč godinama staža nemaju godine života za punu starosnu mirovinu.

Prema trenutno važećem Zakonu o mirovinskom osiguranju, svako se umirovljenje prije zakonskih 65 za muškarce i 60,5 godina za žene penalizira po godini ranijeg umirovljenja, a najviše 20,4 posto za pet godina raniji odlazak u mirovinu. Takva će penalizacija ostati i nakon mirovinske mini reforme iduće godine. No, i dalje će se stimulirati što dulji ostanak u svijetu rada, ali odsad po dva modela. Radnicima će se mirovina povećati za 0,5 posto za svaku godinu iznad 45 godina staža, a to povećanje bilo bi bonus za iznimno dugogodišnje ulaganje u mirovinski sustav. Ostvarivali bi ga u pravilu osiguranici koji su počeli raditi – samim time i uplaćivati doprinos za mirovinsko osiguranje – nakon završene osnovne škole.

Drugi model pretpostavlja nagradu za ostanak u svijetu rada nakon 65. godine života, ali za to više neće biti, kao dosad, dovoljno 15 godina mirovinskog staža, nego će se ta granica povećati na 35 godina. I prema važećem zakonu, stimulira se ostanak u svijetu rada, ali isključivo vezan uz godine života pa se u praksi događaju nonsensi. Prema sadašnjem zakonu, za svaki mjesec rada iznad 65. godine umirovljenik ima pravo na povećanje mirovine od 0,15, a najviše devet posto.

Međutim, kako to povećanje mirovine nije posebno uvjetovano mirovinskim stažem, moguće je da povišicu za dug radni vijek dobije netko tko je ukupno odradio zakonski minimum od 15 godina, odnosno netko tko se prvi put zaposlio u 49. godini.

A netko tko je radio 40 godina i u mirovinu ode, primjerice, sa 60 godina života moguće je da bude doživotno kažnjen 20,4 posto manjom mirovinom jer je radio na poslovima koje sa 65 godina jednostavno ne može obavljati.

U Ministarstvu rada i mirovinskog sustava razmatraju se novi načini na koje umirovljenicima omogućiti da rade i nakon odlaska u mirovinu. Takav model i danas postoji, no gotovo je neprimjenjiv jer ako se netko u punoj starosnoj mirovini odluči vratiti na posao, makar i u nepunom radnom vremenu, to automatski znači i obustavu isplate mirovine. Trenutno se razmatraju modeli kojima bi se poticao što dulji rad, makar i u nepunom radnom vremenu, za korisnike pune starosne mirovine, a koji bi tim ljudima omogućio da primaju barem dio ranije zarađene mirovine. Takvom mjerom zasigurno bi se poboljšao socijalni status umirovljenika, gospodarstvo bi dobilo jeftinijeg iskusnog radnika, a sve skupa pridonijelo bi fiskalnoj održivosti sustava jer onim umirovljenicima koji budu radili država neće morati isplaćivati puni iznos mirovine.

Dio reforme, prema neslužbenim najavama, trebao bi obuhvatiti i jačanje instituta dokupa mirovine. Cilj toga je da se umjesto jednokratne isplate otpremnine ponudi i što više koristi periodična, doživotna isplata otpremnine u mjesečnim obrocima kojom bi se radnika obeštetilo, odnosno nadoknadilo bi mu se umanjenje za prijevremeni odlazak u mirovinu. Ubuduće će se dokup mirovine oslanjati na Zakon o mirovinskom osiguranju u dijelu koji se odnosi na izračun visine doživotne dokupljene mirovine.

Komentirajte