Naslovnica Vijesti Kultura Gradska galerija Striegl ima novi vizualni identitet

Gradska galerija Striegl ima novi vizualni identitet

Gradska galerija Striegl ima novi vizualni identitet čiji je autor mladi sisački arhitekt, dizajner i umjetnik Sven Sorić, član Hrvatskog dizajnerskog društva i Hrvatske zajednice
samostalnih umjetnika.

Time povodom razgovarali smo s ravnateljicom Gradske galerije Striegl Almom Trauber i Svenom Sorićem.

Koji su motivi bili ovog redizajna Galerije?

Alma Trauber: Odluka o potrebi kreiranja novog vizualnog identiteta Gradske galerije Striegl nametnula se sama po sebi kao svojevrsna nužnost, jer ga ta ustanova nije niti imala, osim logotipa koji nije bio primjenjiv u različitim grafičkim, medijskim, digitalnim i sličnim kontekstima. Naravno, ono što čini vizualni identitet neke ustanove nije samo logo, tj. formalistička implementacija i ubacivanje, ‘lijepljenje’ logotipa na određena mjesta u publikacijama ili promomaterijalima. Vizualni identitet je život tog znaka u različitim kontekstima i smjerovima programskog djelovanja ustanove. Ovaj prvotni znak više nije mogao pratiti potrebe djelovanja jedne galerije u kontekstu 21. stoljeća niti jasno komunicirati s kompleksnom publikom koja obuhvaća različite dobne skupine. Također, sisačkoj publici poznato je da Gradska galerija Striegl ima velikih problema sa svojim identitetom, od trenutka kada je izgubljen i napušten prvi prostor u kojem je galerija djelovala. Od tada pa na dalje problemi s identitetom ove ustanove su bili lokacijski, programski, problemi s vidljivošću i prisutnošću unutar lokalne zajednice. Zaista je bilo teško djelovati u okolnostima ‘neimanja’ vlastitog prostora koji je veoma određujući za provođenje programskih aktivnosti, ali i za prepoznatljivost ove galerije unutar muzejsko-galerijske mreže. Nakon tog ‘gubitka’ identitet se počeo rasipati. Jednom prilikom mi je i sam gospodin Striegl rekao, otkrio kako bi taj znak trebalo promijeniti, da je on pripadao onom prvom prostoru kojeg više nema, i sada treba razmišljati o nečem drugačijem i dodao, kao gotovo u svim našim razgovorima, da će mlađe generacije to drugačije vidjeti. To je također bio jedan podstrek za propulzivno razmišljanje i kreiranje jednog suvremenog ili više, svevremenskog, znaka ustanove koji neće ovisiti o hermetičnoj arhitekturi, već će više biti fluidan i imati mogućnost kontinuiteta, kretanja, varijacije u različitim kontekstima djelovanja galerije.

Kako je došlo do odabranog rješenja?

Alma Trauber: Ulazne informacije kod kreiranja novog vizualnog predstavljanja Gradske galerije Striegl utemeljeni su u dvojakom programu Gradske galerije Striegl – memorijalnoj zbirci (Zbirka Striegl) i izložbenoj djelatnosti moderne i suvremene umjetnosti; djelovanju galerije u kontekstu unutarnjeg, ali i vanjskog (javnog) prostora; kontrastima i sličnostima Striegla i njegovih umjetničkih suvremenika kao i umjetnika čiji rad se može razumijeti u paraleli sa Strieglovim. Na temelju tih informacija je autor, Sven Sorić, promišljao o mogućim rješenjima logotipa, ali gotovo smo se odmah složili oko ovog rješenja. Od tuda ta refleksija i dioba u samom logotipu, ali dioba koja se čvrsto, u svojoj jasnoj tipografiji i pročišćenosti, drži na okupu..i ima dinamiku toka, toka rijeke (možda one Strieglove, sisačke Kupe), toka koraka i šetnje, toka određene strukture i načina promišljanja i prisutnosti umjetnosti u svakodnevnom životu, ali prije svega nosi Strieglovo ime, jasno i snažno. Ovo rješenje je dano na mišljenje i stručnom Savjetu Gradske galerije Striegl u sastavu: Marko Tadić, Barbara Vujanović, Darija Alujević, Ivana Tkalčić, Ljiljana Lekanić Kljaić, Vera Barić koji su se usuglasili da je rješenje dobro, kvaliteteno i da po svemu odgovara potrebama nužne vidljivosti Gradske galerije Striegl.

Sven Sorić: Bitno je spomenuti da smo za Gradsku galeriju Striegl radili na rješenju vizualnog identiteta, a ne samo logotipu. Vizualni identitet bismo najjednostavnije mogli objasniti kao set pravila i postupaka kojima je definirano tretiranje svih tipografskih, grafičkih, slikovnih i informacijskih materijala koji predstavljaju Galeriju u javnosti. S novim rješenjem smo imali želju komunicirati dvostruki program galerije, jednu programsku liniju koja se bavi suvremenom umjetničkom produkcijom te drugu koja je memorijalnog karaktera, ali i specifičnosti lokalnog konteksta unutar kojeg je galerija nastala. Kako bismo razumjeli način na koji apliciramo identitet trebamo promotriti i plakat, katalog, promotivne materijale i naposlijetku sam logotip. Postupak koji se provlači kroz cijeli vizualni identitet je tretman kopiranja, rotiranja ili zrcaljenja kroz ortogonalnu mrežu preklopljenu s dijagonalnim potezima. Na plakatu se na taj način tretira fotografija/reprodukcija djela koje predstavljaju izložbu, dok se u logotipu na taj način tretira jednostavno ispisan naziv galerije. Primjerice, aplicirati logotip na plakat galerije nije nužno, jer bismo na taj način na samom plakatu dva puta prikazivali isti postupak — jednom na fotografiji, drugi puta na tipografiji. Identitet Galerije čini upravo taj prepoznatljivi set pravila i postupaka, a ne jedan fiksni definirani znak. Na taj način osiguravamo da se vizualni identitet Galerije može prilagoditi nepredvidljivim okolnostima — od programskih i prostornih promjena, do samog medija kojim će se identitet u komunicirati. Što se samog koncepta identiteta tiče, dovoljno je da bilokoju fotografiju ili natpis zaronite u kupski plićak i prepustite valovima i lomu svjetlosti da učine svoje.

Je li točno, kako tvrdi neki na društvenim mrežama, da je bivši logo Galerije autorski rad Slave Striegla, i je li, i u kojoj formi, pokojni Striegl odobrio to rješenje? Kako je u biti napravljen taj prvotni vizualni identitet Galerije?

Alma Trauber: Ne znam od kuda određenim protagonistima društvenih mreža informacija da je to autorski rad Slave Striegla? Mislim da je to prvo pitanje koje treba postaviti. Od kuda ta informacija? Obzirom da radim u ovoj ustanovi s dvogodišnjim prekidom, osam godina, nikada nitko nije ukazao na taj podatak niti toliku umjetničku niti autorsku vrijednost tog logotipa. Ta tvrdnja pokazuje i elementarno nepoznavanje definicije ‘autorskog’ kod grafičkih rješenja. Koliko znam, i što mi je potvrdio sam autor, prvotni logotip je napravio i grafički oblikovao Vitomir Žarković. Font upotrijebljen u ovom logotipu nije autorski font, to je font koji se u vrijeme, kada je logotip rađen, mogao naći, i još uvijek se može naći, u bazama fontova koje dizajneri preuzimaju i koriste u svojim rješenjima. Gospodin Žarković je rekao da je ideja logotipa nastala prema crtanim prijedlozima gospodina Striegla, ali ta činjenica ne čini ovaj prvotni znak Strieglovim autorskim radom, što na neki način vrijeđa autorsku ulogu samog gospodina Žarkovića. Poznato je da je Striegl radio brojna idejna rješenja za realizaciju kataloga, brošura, diploma, zahvalnica, čestitki, priznanja, plakata, kao što su se i njegove ilustracije i likovni prilozi pojavljivali u časopisima poput Jedinstva, Kurira, Rafinerijskog lista itd. O tom segmentu Strieglovog stvaralaštva i opusa je bila napravljena i izložba u Gradskoj galeriji Striegl 2017. godine kojoj sam i sama bila jedna od autorica. U tu izložbu nije bio uvršten prvotni logotip Gradske galerije Striegl. Nitko to nije primijetio, nitko o tome nije pitao tada. Zašto? Zar ne bi, ako je taj logotip bio ‘autorski Strieglov’ i percipiran kao takav, i on sam trebao biti uvršten u tu izložbu? Definicija likovnih rješenja u grafičkom dizajnu i praksi 70-ih i 80-ih godina znatno se razlikuje od toga kako poimamo praksu grafičkog dizajna danas. Pretpostavljam da je, obzirom na Strieglovo iskustvo, volju i umjetničku svestranost, Striegl svakako sudjelovao u osmišljavanju prvotnog logotipa, ali na žalost, ta idejna rješenja, crtani predlošci ne nalaze se u fundusu Gradske galerije Striegl. Bilo bi lijepo imati i taj segment Strieglovog rada, i to bi onda bio onaj istinski, autorski Strieglov predložak za prvotni logotip koji bi bio vrijedno svjedočanstvo o počecima djelovanja Gradske galerije Striegl.

Sven Sorić: U dizajnu se ponekad, a i nažalost, rješenja donose na temelju nekog predefiniranog koncepta ili zahtjeva naručioca. Na stranu (ne)kvaliteta rješenja kod kojih je takav postupak primjenjen, u konačnici je dizajner onaj koji barata izborom bilo tipografije, bilo konačne forme, proporcija, mreže unutar koje je konstruiran logo te načina njegovih aplikacija. Ako od arhitekta naručujete kuću s dnevnim boravkom koji gleda na Kupu i kuhinjom nasuprot s kliznim vratima prema dvorištu — jeste li vi arhitekt ili onaj koji zapravo samo postavlja program?

Koji su neki skorašnji planovi Gradske galerije Striegl?

Alma Trauber: Gradska galerija Striegl ima u planu nadograditi i nastaviti rad na implementaciji novog vizualnog identiteta, pa se nadamo da ćemo do kraja ove godine imati i novu web stranicu. Nastavit će se konstruktivni radovi na Kući Striegl (koja se nalazi na adresi S. S. Kranjčevića 9, za one koji ne znaju) i zaista nam je jedan od najvažnijih programskih ciljeva realizirati punu adaptaciju tog prostora u muzejsko-galerijski gdje će Sisak napokon dobiti stalni postav Strieglovih radova, ali i interpretacijski valoriziran i prezentiran Strieglov život i opus u autentičnom prostoru njegove rodne kuće. Nastojat ćemo dinamiku adaptacije ubrzati, što znatno ovisi o dinamici sufinanciranja samog projekta, ali u tijeku su konkretni strateški pristupi i vjerujemo da će Sisak konačno doživjeti Kuću Striegl u punom njenom značaju, kao i Strieglov opus.
Što se tiče samog programa Gradske galerije Striegl do kraja godine, realizirat ćemo uskoro izložbu dječjih/učeničkih radova koji su nastali u sklopu natječaja kojeg je raspisao Grad Sisak ”Zašto volim Sisak?” i tom prilikom ćemo napraviti dječje otvorenje gdje će djeca osim što će imati priliku vidjeti svoje radove u galerijskom prostoru, moći i interaktivno sudjelovati u radionicama ravnoteže na travnatoj površini preko puta galerijskog prostora. Nakon te izložbe slijedi izložbeni hommage Marijanu Glavniku, zatim izložba Nenada Ostojića povodom 30 godina njegovog aktivnog djelovanja, izložba Vladimira Meglića, zatim izložba Ivane Tkalčić i izložba Marine Stoponje. Svaki izložbu pratit će i diskurzivni program, bio u pogledu radionice, predavanja, razgovora s umjetnikom/umjetnicom, projekcije itd. Ovaj program je program određen planom i programom rada Gradske galerije Striegl za 2018. godinu. Iduću godinu imamo u planu, u jednom značajnom opsegu, obilježiti programom u kontekstu obilježavnja 100 godina od rođenja Slave Striegla, što ćemo programski popratiti izdavanjem kataloga Zbirke Striegl gdje će javnost napokon imati priliku vidjeti svih 319 radova koji se čuvaju u Zbirci Striegl te izložbu ”Striegl-Kopač-Šohaj” koja će impostirati izborom radova kako ovu trojicu umjetnika povezuje nešto puno značajnije od činjenice imaju isto ime, a to su paralele u njihovim umjetničkim opusima koje do sada hrvatska povijest mjetnosti nije prepoznala. U planu su izložbe suvremenih umjetnika čiji rad se, bilo tematski, bilo sadržajno može povezati s onim Strieglovim, kao i izložbe suvremenih umjetnika čiji rad predstavlja važan segment suvremene umjetničke prakse u Hrvatskoj. Također, mislim da možemo najaviti i izložbu velikog Mirka Ilića, premda je sam program za 2019. godinu tek u procesu planiranja i definiranja. Gradska galerija Striegl će u 2019. godini opet promijeniti svoju lokaciju te će djelovati u sklopu Info centra industrijske baštine – Holandska kuća, pa tako tek slijedi saznati i vidjeti što će ova nova prostorna i lokacijska činjenica donijeti i u programskom smislu.

Inače, selekcijska komisija u sastavu Dejan Dragosavac Ruta, Boris Greiner, Vedran Kasap, Ana Labudović, Mario Lončarić, Nika Pavlinek i Tomislav Mostečak odabrala je i novi Vizualni identitet Galerije Striegl kao jedan od radova koji će biti predstavljeni na Izložbi hrvatskog dizajna 1718 od 25.10. do 25.11.2018. godine u Muzeju za umjetnost i obrt i ISO – Izložbenom salonu Izidor Kršnjavi. Sven Sorić će na ovoj izložbi biti zastupljen s četiri svoja autorska i koautorska djela.

Komentirajte