Close

Prikaz rezultata 1 do 6 od 6
  1. #1
    Registriran
    01. 2009.
    Lokacija
    Sisak
    Postovi
    17,276

    Uobičajeno Prvi stanovnici Banovine bili su Vučedolci

    Gradina Osječenica iznad sela Goričke kod Dvora (od pretpovijesti do srednjeg vijeka)

    Osječenica iznad sela Gorička jedino je sustavno istraživano arheološko nalazište na Banovini. Na tom su lokalitetu nađeni materijalni ostaci vučedolske kulture, najranije kulturne pojave na ovim prostorima čiji je centar bio u istočnoj Slavoniji i Srijemu. Zašto su se stanovnici tako bogatog prostora selili iz plodne ravnice na brdovitu Baniju? Zato što su Vučedolci tragali za područjima koja su bila bogata rudama. O arheološkoj topografiji Dvora i okolice do sada je pisao jedino profesor Aleksandar Durman u monografiji «Dvor na Uni» koja je izdana u Dvoru 1991. Do današnjih dana nije se stanje arheološke istraženosti Dvora i okolice značajnije popravilo. Premda su djelatnici Ministarstva kulture Republike Hrvatske istraživali na području Dvora, utvrđujući nove arheološke lokalitete, sve do danas njihovi rezultati nisu objavljeni. Osječenica iznad sela Gorička je dosad jedino sustavno istraživano arheološko nalazište na Baniji. Godine 1985. i 1989. na njemu je kopao Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Prvi nalazi s ove gradine potječu iz vremena eneolitika.


    Brdo Osječenica, s nadmorskom visinom od 488 metara (najviši vrh Zrinske gore je 615 metara) predstavlja fenomenalan strateški položaj u odnosu na čitavo okolno područje iznad kojeg se uzdiže. Na sjeveru vidik zatvaraju vrhovi Zrinske gore, na zapadu stoji Trgovska gora, područje bogato raznim vrstama rudača, ali je pogled na jug otvoren prema Pounju. Na lokalitetu su nađeni materijalni ostaci vučedolske kulture, kao najranije kulturne pojave na ovim prostorima.

    Potraga za bakrom

    Vučedolska kultura je pojava raširena krajem bakrenog doba u dvanaest europskih zemalja. Nalazi ove kulture mogu se naći od Grčke i Crne Gore do Slovačke i Austrije. Centar kulture nalazio se u istočnoj Slavoniji i Srijemu. Zašto su se stanovnici tako bogatog prostora selili iz plodne ravnice na brdovitu Baniju? Vučedolci su tragali za područjima koja su bila bogata rudama. Naime, oni su bili prvi pravi europski metalurzi. Iz ravne Slavonije Vučedolci su prvo naselili sjevernu Bosnu koja je obilovala rudačama (posebno dolina Japre koja se nalazi nedaleko Dvora). Prijelaz preko rijeke Une bio je interesantan zbog Trgovske gore koja je danas podijeljena između BiH i Hrvatske. Od tuda je uslijedilo naseljavanje na Goričku na kojoj je također bilo elementarnog bakra. Durman tvrdi da se bakar sa Trgovske gore dopremao zasigurno preko današnjih mjesta Rujevac i Pedalj. Interesantno je da su Vučedolci bili prvi stanovnici Banovine i da nisu bili naseljeni sjevernije od Zrinske gore. To je i logično, budući da bogatih rudnika sjeverno od vrha Zrinske gore i nema. Nalaze sjekira vučedolske kulture ima na obližnjoj gradini Grad koja predstavlja sastavni dio brda Osječenica (na Gradu se u srednjem vijeku nalazila utvrda). Durman je u zbirci profesora Pavla Vukovića iz Dvora pronašao fragmente vučedolske keramike koje je ovaj našao uz Unu u selu Unčani. Durman je potom pronašao lokalitet uz Unu, koji je bio znatno manji od Osječenice, ali isto tako vrlo zanimljiv. To nam ukazuje na to da je postojala komunikacija između doline Japre i Goričke. Nalazi vučedolske kulture nađeni su i u Bosanskoj Kostajnici. Vučedolci su na Goričkoj živjeli u najkasnijoj fazi svoje kulture (oko 2.500-2.200 g. pr. n. e.).

    Komunikacija s Malim Gradcom

    Gradina Osječenica i u brončano doba predstavlja značajan punkt. Osječenica ima oblik brojke osam, a proteže se u smijeru sjever-jug. Južni dio gradine je imao oblik poput vrtače, koji je za vrijeme rimskog perioda bio djelomično izravnan dugotrajnim naseljavanjem. Udubina je bila okružena suhozidom i najvjerojatnije je služila kao tor za stoku sitnog zuba, koju su uzgajali i Vučedolci i stanovnici koji su se ovdje naselili u kasno brončano doba, a bili su nosioci kulture polja sa žarama. Durman je iz brončanog doba našao dvije kuće koje su bile na rubovima naselja i koje su možda služile kao neka vrsta kula za obranu. Tragovi gorenja koji se vide na gradini upućuju na metaluršku aktivnost. U kasno brončano doba Banija je bila intenzivno naseljena. Stanovnici su bili pleme Segestana koji su bili naseljeni na području Pokuplja, istočno od Petrove gore te na području današnjih općina Glina, Petrinja i Sisak. Područje Dvora je bilo granično za plemena Panona koji su bili oko današnje Hrvatske Kostajnice i u jugoistočno od Siska, Japode koji su bili naseljeni oko današnjeg Bihaća i prema Bosanskoj Krupi te Mezeje koji su naseljavali područje oko Sane i Japre. Osječenica je također bila naseljena u kasno brončano doba i starije željezno doba, ali za sada je teško odrediti o kojem se plemenu radilo. Rudnici željeza oko današnjeg Gvozdanskog davali su mogućnosti za crpljenje već u ono vrijeme. Osječenica u to vrijeme komunicira s Malim Gradcom na sjevernoj strani Zrinske gore. Naime, preko Osječenice ide važan put koji veže dolinu Une, Sane i Japre s Posavinom i Pokupljem. I danas postoji taj put, ali je cesta koja vezuje Dvor s Glinom preuzela veću važnost budući da se radi o lakšem prijelazu preko Zrinske gore prirodnim putem - dolinama potoka Žirovac s južne strane i Maja s njezine sjeverne strane. Ovaj put koji ide preko Goričke vodi kroz srce Šamarice direktno na dolinu Petrinjčice u Petrinju.

    Last edited by Alien9; 14. 03. 2011. at 09:00.

  2. #2
    Registriran
    01. 2009.
    Lokacija
    Sisak
    Postovi
    17,276

    Uobičajeno

    Mali Gradac je u starije željezno doba bio značajan punkt. Na brdu Budim se nalazila utvrda koja je vro vjerojatno pripadala Segestanima. Trgovački put kojim se vozilo željezo iz doline Sane i Japre preko Šamarice je zasigurno bio vrlo prometan, budući da u Panonskoj nizini nije bilo tako obilato željezne rudače kao u bazenu donjeg Pounja i u dolini Sane. U mlađem željeznom dobu ovdje su i dalje vrlo vjerojatno boravili stari stanovnici (oni iz starijeg željeznog doba). Sjeverni susjedi se mijenjaju. Kelti osnivaju Segestiku (Sisak) i miješaju se sa Segestanima koji su bili ilirskog porijekla. Trgovina i dalje postoji. To dokazuju dvije keltske tetradrahme (novčića) nađene na Osječenici. Prvi napadi Rimljana na područje današnje Banije zbili su se 156. g. pr. n. e. tijekom Prvog delmatskog rata kada je opsjedana Segestika. Potom su uslijedili napadi 119. g. pr. n. e. kada su Lucije Cecilije Metel i Lucije Aurelije Cotta započeli Drugi delmatski rat i u tome ratu dospjeli do Segestike. Prema Apijanu, rimskom piscu, ova dva vojskovođe pobijedili su Segestane i navodno osvojili Segestiku. Neki autori spominju da nisu uspjeli osvojiti Segestiku. Na Osječenici je nađen novčić Lucija Cecilija Metela, ali on se datira u 90. godinu pr. n. e. Stoga ga ne možemo povezivati s vojnom Cecilija Metela, ali ga povezujemo s jednom kasnijom vojnom koja je bila 83. g. pr. n. e., a koju je vodio Lucije Kornelije Scipion Asiagenus.

    Utjecaj Rimljana

    Rekonstrukcija događanja je ovakva. Asiagenus nije uspio osvojiti grad Segestiku, ali je uspio prekinuti vezu između doline Une, Japre i Sane i Segestana na sjevernoj strani Zrinske gore zauzevši gradinu Osječenicu. Segestani stoga nisu imali sirovinu za izradu oružja. Ovu trgovačku vezu Osječenica-Segestika konačno razbija August 35. g. pr. n. e. kada uništava Segestiku i osniva novo naselje Sisciu. Vrlo je indikativno da se ni tada stanovnici Osječenice nisu promijenili, već su mirno prihvatili romanizaciju kojoj su bili izloženi. Trgovački putevi i dalje postoje i trgovina se odvija, samo su sada Rimljani naručitelji željezne rudače iz doline Japre, Sane i s Trgovske gore. Na gradini je također vrlo vjerojatno bilo Rimljana koji su se naselili zbog kontroliranja eksploatacije rudače iz obližnjih izvorišta. Keramički materijal nađen na Osječenici iz rimskog perioda govori o jakim utjecajima Rimljana na domaću proizvodnju, ali i o siromaštvu lokalnog stanovništva. Zadnji novčići iz vremena antike potječu iz vremena cara Honorija (kraj 4. i početak 5. stoljeća). Očito je da je nakon tog vremena gradina napuštena, a stanovništvo izbjeglo u sigurnije krajeve. Od kasne antike (5. st.) do razvijenog srednjeg vijeka (12-13. st.) Osječenica je potpuno nenaseljena.

    Ljudevit Posavski je u ranom srednjem vijeku (9. st.) vladar u Posavskoj Hrvatskoj, koja je obuhvaćala i ovo područje. Na gradini nema nalaza iz tog perioda. Tek u razvijenom srednjem vijeku se nastavlja život. Najstariji vlasnici dvorskog kraja u srednjem vijeku bili su knezovi Vodički - Babonići. Kralj Emerik im je darovao posjed Vodicu unutar kojeg se nalazilo i područje današnjeg Dvora. Baboneg je u 13. stoljeću imao svoje središte u Blagaju na Sani (danas se grad zove Derviš-kula, a nalazi se između Novog Grada i Prijedora). Zanimljivo je da su puno stoljeće i pol Babonići držali ovaj kraj, a zatim da su ga dobili knezovi Bribirski, kasniji Zrinski, koji su 1347. zamijenili svoju Ostrovicu za Zrin.

    Od grada ostale ruševine

    U 16. stoljeću Turci su provalili u krajeve oko rijeke Une. Tvrđava u Goričkoj morala je pasti u ruke Turaka u vrijeme pada Zrina, sredinom 16. stoljeća, ali o njoj u povijesnim dokumentima nema ni riječi. Vrlo je vjerojatno da se radilo o manje važnom utvrđenju, te da su susjedna utvrđenja Pedalj, Zrin i Gvozdansko plijenila pažnju kroničara onoga vremena. Nakon mira u Srijemskim Karlovcima 1699. Banija postaje službeno dio Habsburške monarhije. Iz toga vremena sačuvana je grafika poznatog povjesničara i geografa Valvasora koja prikazuje grad Goričku nakon oslobođenja. Od grada su ostale samo ruševine, pa ga krajiške vlasti, kojima je ovo područje pripalo, nisu obnavljale. Do današnjih dana sačuvali su se samo temelji i ulomci romaničkih dovratnika (vrlo rijetka pojava u Hrvatskoj). U svakom slučaju, mjesto Gorička zaslužuje da bude temeljito istraženo od strane arheologa i povjesničara koji mu dosad nisu posvetili dovoljno pažnje. Pionirski radovi koje su arheolozi obavili na gradini Osječenica daju još više povoda za dalje istraživanje čitavog lokaliteta. Neistraženost i manjak podataka u povijesnim dokumentima o burgu u Goričkoj također bi se mogla nadoknaditi arheološkim iskopavanjima, ali i pretraživanjima arhivskih fondova u austrijskim, mađarskim i turskim arhivima.


    autor
    Filip Škiljan

    (arheolog koga sam imao čast upoznati prilikom istraživanja Greben Grada skupa sa njegovim djevojkom i vjernim vučjakom i ovom prilikom mu zahvaljujem na svim savjetima..(na gorju Ivančice),tam gdje se skrivao poznati ubojica Vinko Pintarić,sreća da nisamo na njega naletjeli... ....ovdije u topicu donosim par fotografija nalazišta Vučedolske kulture neotkrevne Banovine,na žalost od"Stargog grada" su ostale samo nakupine kamenja koje je vjerovatno okolno stanovništvo iskoristilo za podizanje svojih naselja..U nekim kućama (ako su domaćini raspoloženi) će vam rado pokazarti pronađene"suvenire".Najčešće se radi primjercima Rimskih ili Austo-ugarskih novčića itd...
    Last edited by Alien9; 11. 03. 2011. at 12:13.

  3. #3
    Registriran
    01. 2009.
    Lokacija
    Sisak
    Postovi
    17,276

    Uobičajeno

    Vučedolska kultura
    Andrija Jončić



    VUČEDOLSKA JAREBICA

    U trećem tisućljeću prije Krista, za vrijeme eneolita (bakrenog doba), došlo je do značajnih etničkih i kulturnih promjena na području Europe.

    Na Balkanu su otkriveni ostaci gradina s tvrdim zidinama iz ovog doba. Ta naselja su pretežno građena na uzvisinama ili uz rijeke na prirodno zaštićenim položajima i bila su gotovo nedostupna. Nalazila su se na platoima na kojima je obično bilo mjesta za samo nekoliko zgrada. Istraživači smatraju da su te kamene tvrđave bile sjedišta aristokratskih rodova, što znači da su u ono doba postojali uređeni socijalni odnosi.

    Na području današnje Hrvatske možemo razlikovati nekoliko osnovnih kultura eneolita, preko kojih je moguće pratiti razvoj društvenih odnosa za koje se obično smatra da čine prijelaz iz matrijarhata u patrijarhat.
    Za vrijeme bakrenog doba posebnu ulogu na području Hrvatske imala je vučedolska kultura koja se sa svog matičnog područja istočne Slavonije proširila na veliko područje srednje Europe i donijela nove kulturne vrijednosti tadašnjem čovjeku.

    Kod grada Vukovara pronađeni su ostaci kompleksa fortifikacijskog naselja na lokalitetu Vučedol, prema kojemu je cijela kultura dobila ime. Arheolozi smatraju da se na ovom području nalazio vučedolski megalopolis, mjesto na kojemu je rođena vučedolska kultura.

    Na ovom lokalitetu smještena su četiri platoa čiji su rubovi vrlo strmi i umjetno dotjerani. Najmanjeg od njih čini uzvisina strme desne obale Dunava i on ne predstavlja klasično naselje, već se na vrhu tog platoa relativno male površine (oko 600 kvadratnih metara) nalazi samo jedan veliki nadzemni objekt. Objekt je pravokutnog tlocrta, s dvije prostorije i bočnim trijemom koji po formi odgovara megaronu, reprezentativnoj dvorani vladarske palače u antičkoj Grčkoj. Na istom mjestu postojali su objekti iz starije i mlađe građevne faze ‑ megaron I i megaron II. Oba su bila dimenzija od oko 16 x 10 metara. Stariji je objekt arheolog R. R. Schmidt nazvao "Megaron ljevača bakra" jer je na ovom mjestu otkriveno nekoliko talioničkih peći za lijevanje bakra.

    Taj nalaz predstavlja prvi metalurški centar otkriven u ovom dijelu Europe. Kod jedne peći pronađen je kalup za lijevanje sjekira, sjekira izlivena iz tog kalupa, te više manjih predmeta od bakra. I na više drugih lokaliteta pronađene su peći za lijevanje bakra iz ovog perioda. Posebnu važnost ima izrada listolikih bodeža i različitih tipova bojnih sjekira ‑ oružja koje će imati važnu ulogu u kasnijoj nagloj ekspanziji ove kulture. Interesantna je i proizvodnja minijaturnih sjekira (6,7 x 3,6 centimetara) koje su korištene u ceremonijalne svrhe.

    U vremenu postojanja megarona II pronađeno je više jamskih objekata od kojih su neki služili kao podrum i bili su "L" oblika ili čizmastog profila. Ispred mlađeg megarona, u jednom "L" podrumu pronađena je dvojna grobnica pa je ovaj podrum Schmidt nazvao "Grobnicom bračnog para". U podrumu, kao i u samom objektu pronađeno je mnogo različitih kultnih predmeta. Na platou se, osim grobnica ljudi, nalazi i grobnica žrtvovanog jelena. Sve to ukazuje da je ovaj plato u vrijeme postojanja megarona II imao funkciju sakralnog objekta.

    EKSPANZIJA VUČEDOLSKE KULTURE

    Četiri platoa na Vučedolu čine kulturni centar i metropolu ranoklasične vučedolske kulture. Ova lokacija napuštena je u vrijeme kada je započela velika ekspanzija kojom se vučedolska kultura proširila na 500 km po geografskoj vertikali i 700 km po horizontali srednje Europe.
    Stvaralački najsposobniji dio populacije preselio se na zapad vučedolskog kulturnog prostora. Stvoren je novi centar koji se nalazio na lokaciji Ljubljansko Barje kod Ljubljane. Na taj je način kulturni impuls prenesen dublje na prostor Europe. Time se utire jedan od puteva kojim će kulture s juga i istoka početi civilizacijsko osvajanje europskog kontinenta.
    Ljubljansko Barje nastavlja vučedolski duh i tradiciju razvijajući tzv. ljubljansku kulturu. Najbolji primjer ovog kontinuiranog razvoja pokazuje humka promjera dvadeset metara ispod koje se nalazi grob rodovskog princepsa (rimski naziv za glavare drugih naroda, plemena i gradova), koji je sahranjen sa svim odlikama svog društvenog i imovinskog dostojanstva. Grob se nalazi na Tivatskom polju i pripada jadranskom tipu ljubljanske kulture. Radi se o kamenom sanduku u kojem su pronađena i dva predmeta izrađena od elektruma (legure zlata i srebra); bodež s većim postotkom zlata i sjekira s većim postotkom srebra.
    Ovaj aristokratski grob nesumnjivo pokazuje novoizgrađene socijalne odnose i kruna je vučedolskog kulturnog nastojanja.

    UMJETNOST
    Promjene karakteristične za ovu kulturu u umjetnosti rezultiraju poznatim "Vučedolskim stilom", koji se posebno zapaža u izradi i ukrašavanju keramike. Česti su keramički predmeti crne boje s karakterističnim inkrustracijama bijelim školjkinim prahom, te rjeđe crvenim okerom, kojeg nalazimo na keramici kultne namjene. Poznati su plastični zoomorfni i antropomorfni prikazi od gline koji imaju veliku umjetničku vrijednost. Često se na različitim predmetima može naći motiv sunčanog kruga.

    Vučedolski umjetnički stil karakterizira okomita i vodoravna dioba površina koje na taj način dobivaju izgled arhitektonske konstrukcije. Ova izražena težnja k geometrizaciji je najveća specifičnost vučedolske umjetnosti gdje se sve nalazi u savršenom matematičkom skladu. Apstraktnija nastojanja samo se iznimno javljaju, a slobodni crtež uopće nije prisutan. Kultni predmeti od gline predstavljaju najveća umjetnička dostignuća. Najpoznatiji primjer takve umjetnosti je figura vučedolske golubice(jarebice), koja pokazuje razvijen osjećaj za proporcije i spada u vrh eneolitske plastike. To je šuplja tronoga kultna posuda s otvorom na glavi.

    DRUŠTVENI ODNOSI
    Porijeklo vučedolske kulture nije sa sigurnošću utvrđeno. Međutim, njezin nastanak i rast nisu posljedica nikakvih posebnih uvjeta kojima nisu bile izložene niti ostale etničke skupine toga vremena. Vučedolsko društvo zasnivalo se na temeljima razvijenog gentilnog principata. Rodovski princepsi imali su dovoljnu koncentraciju vlasti koja im je omogućavala efikasnu vertikalnu organizaciju rodovske hijerarhije. Ovaj oblik socijalnih odnosa istovremeno je osiguravao snažnu horizontalnu povezanost plemenskih zajednica i tako omogućio njihovo usklađeno djelovanje na velikom prostoru. Jasno vidljivi pokazatelji promjena koje donosi novi oblik društvene hijerarhije očituju se u posebnim oblicima sahranjivanja vodećih pripadnika vladajućeg sloja. Primjeri koji to najbolje ilustriraju su: grob kneževskog bračnog para u Vučedolu, grob princepsa na jadranskoj obali i monumentalne humke, prema kojima se može zaključiti da su pokapanja bila izvođena uz složene rituale spaljivanja umrlih. Ovaj obred spaljivanja povezan je s novim bogovima, odgovarajućim kultovima i dubljim shvaćanjem zagrobnog života.

    Last edited by Alien9; 14. 03. 2011. at 08:49.

  4. #4
    Registriran
    01. 2009.
    Lokacija
    Sisak
    Postovi
    17,276

    Uobičajeno

    Proces društvene diferencijacije vidljiv je i po izgradnji naselja. Primjer toga je najmanji vučedolski plato. Megaron I pripada ranoj etapi naselja i bio je metalurški centar. Megaron II bio je dom osobe koja je u sebi objedinjavala svjetovnu i duhovnu vlast. Taj je objekt svojim topografskim i sadržajnim obilježjem imao dominantni položaj u čitavom naselju pa su ga arheolozi nazvali "vučedolskom akropolom". Specifičnost socijalnog aspekta vučedolske kulture, pojava prvih akropola i kneževskih grobova ukazuje na usku povezanost života i religije koja sadrži nove duhovne vrijednosti.

    RELIGIJA

    O duhovnom životu jedne stare kulture mnogo informacija nam mogu dati njeni hramovi. Međutim, u bakrenom dobu oni su prava rijetkost na području Europe. Megaron II, objekt iz mlađe građevne faze u Vučedolu, imao je funkciju hrama. Na to ukazuju grobnica bračnog para te s njom usko povezan megaron, u kojima je nađeno neobično mnogo kultnih predmeta.


    Žrtvenik Banske-Vučedolske kulture

    U posebnoj niši jedne jame pronađen je oblik sedlastog žrtvenika ili žrtvenika s rogovima koji posve odgovara tipu žrtvenika sa Krete.
    Osim toga, bio je uobičajen i jedan drugi oblik žrtvenika, tzv. "oltarni stolić", te posude u obliku čizme ili noge.

    Kuće su posjedovale prostrana ognjišta, a na jednom nalazištu pronađeno je rogoliko ognjište velikih dimenzija (dužine 2 metra) koje predstavlja spoj ognjišta i žrtvenika, tj. veliki žrtveni objekt tzv. posvećenih rogova.

    Neposredno pred ulazom megarona nalazi se jama u kojoj je pronađen izvrsno sačuvan kostur jelena okružen mnoštvom kultnih predmeta. To je grobnica ritualno žrtvovane životinje.

    (Takova se "JAMA" nalazi ii na brdu Osečnica"...Ima oblik ljevka a dubima neistražena,no obrasla šibljem i treba se paziti da se u nju ne upadne,jer je neizgledno kako bi se izuvukli,mislim gotovo nikako.Tu "jamu" su vjerovatno koristili i drugi lovci-doseljenici kao septičku jamu jer je puna kostura ,vjerovatno raznih životinja)

    Iz ranih kultura na ovom dijelu Panonske nizine pronađene su mnoge ženske statue koje su kao simbol plodnosti predstavljale primitivni oblik kulta "Magna Mater" (Velike Majke). One su odraz društvenih odnosa i religioznosti neolita.
    U bakrenom dobu religija poprima drugačije karakteristike. Prevlast preuzimaju solarni kultovi, a ženska božanstva dobivaju drugačije uloge. Uloga vatre i Sunca postaje veoma naglašena. Zastupljenost solarnog kulta vidljiva je i u umjetnosti gdje se kao glavni motiv pojavljuje "sunčani krug", odnosno vučedolska rozeta sa križem. Ovakvim rozetama ukrašavani su predmeti koji su korišteni u obredne svrhe, ali su za razliku od ostalih predmeta imali i crvenu inkrustraciju. Crveni oker imao je posebni značaj i bio je u jednom aspektu simbol vječnog života. Ovom solarnom kultu pripada i žrtvovanje jelena u vučedolskoj akropoli.

    Od zoomorfnih simbola najznačajniji je nalaz "golubica". Ona je mogla imati ulogu u religijskim obredima kao u kretsko ‑ mikenskoj religiji gdje je golub bio simbol Afrodite. Po pelaškom mitu o postanku svijeta, Eurinoma je uzela lik golubice(jarebice) i poput egipatskog feniksa snijela jaje iz kojeg će nastati svijet. Vučedolska golubica ima na vratu simbol dvosjekle sjekire ‑ labrisa, što se može povezati s istim simbolom na Kreti. I labris i golubicu na Kreti nalazimo zajedno sa sedlastim žrtvenikom, odnosno sakralnim rogovima. Sva ova tri simbola prisutna su u vučedolskoj akropoli što upućuje na to da su ovdje bili zastupljeni osnovni elementi jedne varijante kulta bika. Za razliku od neolitskih kultura, plodnost više nije simbolizirana figurom žene nego figurom bika. On je simbol snage oplođivanja, dok je žena simbol rađanja. Isto tako poznato je da je na Kreti bila značajna svećenička uloga žene vezana uz kult bika. Nije isključeno da je vučedolski grob bračnog para bio grob vrhovnog svećenika i vrhovne svećenice te da su oni imali ključnu ulogu u religiji i društvenom životu.

    Osim na Kreti, solarni je kult izrazito naglašen i u Egiptu u obliku kulta posvećenog Apisu, bogu‑biku iz grada Memfisa. Apisovi bikovi sahranjivani su u ogromnim katakombama u kojima su pronađene njihove savršeno očuvane mumije.
    Apis simbolički predstavlja dvostruko čovjekovo porijeklo ‑ rođen iz jedinstva božanske snage i plodne materije. Mumificiranje bikova povezano je s Ozirisovim mitom, jer je Apis posvećena zemaljska slika nebeskog Ozirisa. Sveti bikovi bili su Ozirisove sjene na zemlji.

    Zanimljivo je uočiti da u različitim, prostorno odvojenim kulturama bakrenog doba, nalazimo ista obilježja solarnog kulta bika. Osim toga, taj kult se javlja u četvrtom i trećem tisućljeću prije Krista, tj. vremenskom razdoblju koje upravo odgovara astrološkoj eri Bika.

    Iz toga možemo zaključiti da nije eksploatacija bakra bila uzrok promjene duhovne kulture tog vremena, već obrnuto, karakterističan impuls duhovnosti bakrenog doba, odnosno ere Bika, donosi promjene u načinu života tadašnjih ljudi, a što se, između ostalog, odrazilo kao početak metalurgije obojanih metala.
    Napomenimo kao zanimljivost i to da astrološkim znakom Bika vlada planet Venera, kojem u astrološkom smislu odgovara element bakar.

    U vučeldolskoj kulturi pronađeno je više nalaza koji predstavljaju najstarije europske ostave metala serijske proizvodnje, ali i osnovne elemente kulture i organizacije života koje nalazimo u starom Egiptu i na Kreti. Zbog toga je ova, kako se još naziva slavonska kultura, važna po tome što je ostavila tragove koji su bili temelj za nastanak prvih civilizacija na području Europe.

    Dakle:

    Imali ste u Egiptu Solarni kult APISA-Astrološko doba Bika
    pa "ribare"(12 kom APOSTOLA-Planeta)-Astrološko doba Riba-Kršćanstva koje je u odumiranju
    A sada dolazečeg Vodenjaka (slobode čovjeka) Novog Eona .

    Matrijahat i Patrijat
    su umrli rađa se veoma "grubo" dijete.
    Ciklus smjene Eona-vrijeme nestabilnosti
    dok se na svom Tronu ne ustoliči Sin koji mijenja Boga Oca.(A u kome su osobine i oca i majke)

    2013...Sorry..toliko o kataklizmi-smjena Eona-Nema kataklizme-Novi Čovjek-Nova odgovornost-Nema štita mame i tate(obitelji).Čovjećansvo mora preuzeti ODGOVORNOST ZA SVOJA DJELA PREMA PRIRODI.JER SLOBODA JE ODGOVORNOST NE RASPAŠOJ.NEMA VIŠE BOGA TATE NI MARIJE MAME KOJI SU VAS ČUVALI.
    Ove tragedije i promjene svuda na svijetu...potresi,tsunamiji..itd...pomicanje tektonskih ploča nisu slučajne.Ljudi su krenuli KRIVIM SMJEROM razaranja prirode- atomskih jezgri i kemijanja kako bi dokazali nedokazive znanstvene apsurdne postavke industrijkog otuđenja kao svog Boga.Krivo postavljene Darwinove teorija postanka čovjeka od majmuna (razdvajanje grana homanoida)će također pasti.Čovjek je živio i u doba Neolitika zajedno sa Homo Sapienskom i ostalim vrstama humanoida i majmuna.Ljudski rod je star 200 000 000 godina i nema ništa sa ostalim rasama koje žele dokazati Darwinisti.A bogme ni crkvenjaci sa teorijama 1 Boga centra svijeta i tabula rasa.Ljudski mozak još ne može shvatiti duhovni svijet (sa koga smo"pali")jer je blokiran apsurdnim strahovima.Morate se samo sjetiti tko ste.Ovu šansu što ste dobili rođenjem kao čovjek ne smijete propustiti i velika privilegija koje mnogi nisu bili svjesni.Muka,trpljenje Jest vaš TRUD da oživite u punoj svjesnosti na planeti Zemlji i da se budni vratite od kuda ste došli.
    Sami ste odabrali taj svoj put.
    Last edited by Alien9; prije 2 dana at 13:39.

  5. #5
    Registriran
    04. 2011.
    Lokacija
    Krivi put
    Godine
    57
    Postovi
    2,547

    Uobičajeno

    Aliene, pohvale za ovaj text. Nisam sad sve pročitao, ali dobar si....
    Kad se penješ stepenicama uspjeha, pozdravi sve na koje naiđeš - možda nekog sretneš kad budeš silazio

  6. #6
    Registriran
    08. 2010.
    Postovi
    41

    Uobičajeno

    Naklon do poda na ovom tekstu. Posebice na posljednjim redovima.
    Why, Sir, you find no man, at all intellectual, who is willing to leave London. No, Sir, when a man is tired of London, he is tired of life; for there is in London all that life can afford.

    Coding for a living.

Informacije o temi

Users Browsing this Thread

Trenutno 1 korisnika gleda temu. (0 članova i 1 gostiju)

Pravila postanja

  • Vi ne možete postati nove thread-ove
  • Vi ne možete postati odgovore
  • Vi ne možete dodati datoteke (attachments)
  • You may not edit your posts
  •