Naslovnica Vijesti Sisak Dan sjećanja na žrtve Dječjeg logora Sisak

Dan sjećanja na žrtve Dječjeg logora Sisak

„Što smo mi mi djeca bila kriva? Ništa… Moja mala sestra Ljubica umrla je u Solani pored mene. Otrovali su je, ujutro je bila mrtva, samo su je mrtvu pokupili s ostalima i odnijeli ih. Tu negdje sada leži i ona i moja druga braća i sestre“ – očiju punih suza govorila je 83-godišnja Milja Janković na  komemoraciji žrtvama Dječjeg logora u Sisku, koji se službeno zvao “Prihvatilište za djecu izbjeglica“.

Milju i njezinu obitelj Nijemci i ustaše zarobili su na području Bosanske Dubice, a u Sisku su djecu odvojili od majki koje su završile u logorima ili na radu u Slavoniji i Njemačkoj.

Više od 6.000 djece u Sisku je bilo razmješteno na desetak lokacija, u potpunosti neadekvatnih za smještaj mališana, koji su bili od nekoliko mjeseci do 13 godina starosti, a logor je, pod pokroviteljstvom Ženske lože ustaškog pokreta i Ustaške nadzorne službe, funkcionirao od kolovoza 1942. do siječnja 1943. godine.

U tom razdoblju, prema podacima lokalnog mrtvozornika dr. Davida Egića od bolesti i gladi umrlo je 1.152 djece. Istraživanja Narcise Lengel Krizman govore o 1.214 umrle djece, uz minimalna moguća odstupanja, dok je jedan od humanitaraca koji su spašavali djecu iz logora, učitelj Ante Dumbović, evidentirao smrt 1.630 djece iz sisačkog logora.

„Teško je ovdje govoriti, a još teže šutjeti. Unatoč nekima koji se silno trude prikazati drugačije tzv. NDH će biti poznata po ovakvim logorima, rasnim zakonima, genocidu, zločinima i prodaji Istre i Dalmacije. No, djecu iz Siska, ali i iz drugih sabirnih logora, tada su spašavali pojedinci, hrabri ljudi, riskirajući svoje živote. Predvođeni Dijanom Budisavljević uspjeli su u NDH spasiti više od 12.000 djece. Pitam onda akademike i sve one koji žele rehabilitaciju tih vremena – koja su to djeca umirala ovdje, koga su i od koga spašavali Dijana Budisavljević, Kamilo Bresler, Jana Koh, Tatjana Marinić, Dragica Habazin Majka, Vladimir Broz, Velimir Deželić, Ante Dumbović te brojni drugi? – rekao je u subotu u Sisku Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH.

Iz sisačkog logora tako su uspjeli 1.200 djece vratiti rođacima, dok je više od 2.000 djece predano građanima Siska i okolice, kao i Zagreba na „prehranu“. Zahvaljući kartotekama koje su vodili humanitarci, nakon rata uspjeli su neke spojiti sa obiteljima, no dio je, nažalost, postao ratna siročad jer su im roditelji ubijeni ili nestali.

FOTO:Željko Rakarić

 

Komentirajte