Naslovnica Vijesti Sisak Cvjetnica u Sisku

Cvjetnica u Sisku

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je na Nedjelju muke Gospodnje, 24. ožujka u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku, svečano misno slavlje kojem je prethodio blagoslov maslinovih grančica i procesija kroz Gradski park, kao spomen Isusova ulaska u Jeruzalem. U koncelebraciji bili su kancelar mons. Marko Cvitkušić, katedralni župnik vlč. Ivica Mađer i vikar katedralne župe vlč. Ivan Faletar.

U prigodnoj homiliji govoreći o današnjem čitanju iz knjige proroka Izaije, a gdje je Krist prikazan kao odlučan i hrabar Sluga Božji, biskup je postavio pitanje kako je to Gospodin Isus mogao biti tako čvrst, tako stalan i hrabar? Ne bi li ipak čovjek uzmaknuo pred tolikom nepravdom koja se na njega sručila, ne bi li bilo logično pobjeći kad te goni nasilnik, posramljuje, pogrđuje, kad ti radi o glavi, te poručio: „Ali ne! On nije uzmaknuo: „ja se ne protivih niti uzmicah“, kaže Gospodin. Kako je malo takvih stamenih karaktera, ljudi koji su spremni za svoje uvjerenje trpjeti, dapače i umrijeti! No, naša povijest je puna upravo ovakvih kristolikih ljudi, časnih branitelja istine, svjedoka Božje ljubavi – usprkos nasilju nepravednika i mrzitelja istine. Pogledajmo samo naš Sisak: imali smo krvave rimske progone krajem 3. i početkom 4. stoljeća – u njima je stradao i mučeničkom smrću umro biskup sisački sv. Kvirin. Nije uzmaknuo, nije pobjegao, ustrajao je u obrani istine, u ispovijedanju istine da je Krist Gospodin – makar ga to stajalo života!“

Nadalje, biskup Košić se spomenuo i hrabrih branitelja vjere i Domovine u 16. stoljeću, između ostalih kanonika Blaža Đuraka i Matije Fintića, 45 tisuća žrtava komunističkog terora i svećenika Petra Žagmeštra, te nebrojenog broja žrtava iz Domovinskog rata koji su stradali zato što su bili katolici Hrvati, baš poput ubijenog sisačkog svećenika Antuna Grahovara. „Nije li dakle povijest naše Crkve i našeg hrvatskog naroda, osobito ovdje na području Sisačke biskupije, mučenička? Ali na žalost to mučeništvo se i dalje nastavlja. Ako se i smije danas reći što se dogodilo, to se ne poštuje i iz toga se ne izvlače prave posljedice, gotovo nikakve. Nitko do dana današnjega nije odgovarao za zločine počinjene nad katolicima u Drugom svjetskom ratu i poslije toga rata. A onda i većina onih koji su zločine počinili nad katolicima u Domovinskom ratu su abolirani, no što je najgore, naše se vlasti i najutjecajniji naši mediji odnose prema tim godinama i događajima kao da su glavni zločinci bili oni koji su u stvarnosti najveće žrtve, te kao da se oni, koji su stradali, trebaju ispričavati zločincima koji su ubijali, proganjali i pljačkali, palili im imovinu i rušili crkve i domove – danas se, posve izokrenuto, čak govori da su zločinci žrtve“, rekao je još biskup i pozvao na molitvu za političare i medije koji kreiraju javno mišljenje, utječu na živote sviju nas, a često ne čine ono radi čega su postavljeni u službe koje nose.

U nastavku je biskup istaknuo da kao što je Isusu bila muka po njegovu narodu i po apostolima, tako je nama u Hrvatskoj danas muka po našim političarima i medijima. „Doista, kad slijepac slijepca vodi oboje padaju u jamu – kako piše za Hrvate stradale u Bečkom Novom Mjestu, doduše u ironičnom i zlonamjernom smislu, ali na žalost za nas to danas vrijedi u doslovnom smislu. Kad su na čelu stada vuci a ne pastiri, ovce idu u propast. Tako i u jednom narodu: kada nema pravih, neiskvarenih i poštenih vođa, narod propada. A onda i ‘jednobojni’ i jednostranački mediji, sluge svojih nepoštenih gospodara, zavode narod. Kada vođe misle samo na sebe, a zaboravljaju da im je narod povjerio vodeće uloge da služe upravo tom narodu, tada se događaju razno-razna medijska umivanja zamazanih lica, operacije estetske kirurgije, zahvati koji trebaju stvoriti privid ljepote, dobrote i pravednosti. Dok svi drugi narodi imaju pravo na ponos i vlastito dostojanstvo, na istinu o svojoj prošlosti i planove za sretnu budućnost, našem se narodu to brani i nameće mu se istina koja nikada nije postojala, a što je najgore tako mu se oduzima i toliko potrebna perspektiva za budućnost“, rekao je još sisački biskup i na kraju poručio kako ipak nedjelja Cvjetnice i muka Isusova govore nam o zori nove nade: „Kako god to izgleda nemoguće, kako god se to čini kao jedan veliki paradoks, to je – istina, što nam Isus i njegova muka poručuje: samo nas iskreno podnošenje patnje vodi u život.“

Pjevanu Muku Gospodina našega Isusa Krista po Luki izveli su solisti vlč. Ivan Faletar, dr. Domagoj Mosler i Mario Šarić uz podršku Biskupijskog zbora pod ravnanjem prof. Jelene Blašković.

(SV)

Komentirajte