„Ove svete noći trebali bismo svi zastati u šutnji i dati se obdariti najvećim mogućim darom – jer ‘dijete nam se rodilo, sin nam je darovan’ (Iz 9,5), darovao nam se dakle sam Bog. U ovoj se svetoj i tihoj noći osjeća radost mnogih duša koja srcima ljudskim donosi mir i veselje. Kada bi nas netko upitao: zašto se veselite, zašto noćas slavite, naš je○ odgovor jednostavan: Božić je, rodio se Isus, naš Spasitelj i Gospodin! Bog je postao čovjekom, mali Bog – Božić došao je među nas. Kako bi rekao sluga Božji nadbiskup Josip Stadler: Bog nam je došao u susret kao dijete, da ga se nitko ne mora bojati! Kada bismo znali i mogli, trebali bismo u pohvalu Božiću izreći najljepše moguće riječi ove svete noći – jer ona je toga vrijedna, jer ova je sveta noć proslava najveće i najljepše tajne susreta čovjeka i Boga, rođenje Božića, malog Isusa u Betlehemu judejskom“, rekao je sisački biskup Vlado Košić na početku svoje homilije na misi Polnoćki u sisačkoj katedrali. U koncelebraciji bili su kancelar mons. Marko Cvitkušić, katedralni župnik preč. Marko Karača, vikar katedralne župe vlč. Ivan Faletar i župnik u miru preč. Alojzije Petranović.
U nastavku biskup Košić se između ostalog osvrnuo na poslanicu sv. Pavla upućenu Titu, u kojoj poručuje kako se u Isusu objavilo Božje čovjekoljublje, te Evanđelje po Luki koje donosi izvještaj o Isusovu rođenju i u kojem anđeli isto to pjevaju: „Slava na visini Bogu i na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim“. „Bogu su ljudi – njegovi miljenici, Bog voli čovjeka, i to svakoga čovjeka. Zato je Bog i došao k nama ljudima, da nam posvjedoči koliko nas ljubi! Poruka anđela je ohrabrujuća: ‘Ne bojte se!’, govori on pastirima. I nastavlja o razlogu zbog kojeg se ne treba nitko bojati: ‘Evo, javljam vam blagovijest (evanđelje), veliku radost za sav narod: danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin.’ (Lk 2,10-11) Rođenje Djeteta anđeo naziva znakom. I doista: kad se rodi dijete, znak je to Božje ljubavi, znak je to da Bog još nije zaboravio i ostavio ovaj svijet, da ljudski rod ima budućnost, da se ima još uvijek nečemu nadati. Usprkos nevoljama, beznađu, usprkos mraku u ljudskim srcima, usprkos svim zlima vremena u kojem živimo koja želi obezvrijediti obitelj – Svjetlo, Krist Gospodin, rođen kao malo dijete poručuje nam da se ne smijemo bojati, da imamo razlog za nadu i vjeru u budućnost“, rekao je biskup.
Govoreći o poruci bethemskih štalica biskup se zapitao kako to da čovjek ne prepoznaje svoga Stvoritelja, a da su priproste životinje, vol i magarac bile otvorenije primiti samog Kralja neba i zemlje? Kako to da su zatvoreni bili za njegov dolazak ugledni Židovi, kralj Herod želio ga je i ubiti, a prepoznali su ga priprosti pastiri, te poručio: I mi smo danas, braćo i sestre, suočeni s odbijanjem Krista. Mnogi ga ne žele, mnogi mu zatvaraju vrata ne samo svratišta nego i svoga srca jer – on smeta. A on traži da se ponašamo kao što se on ponašao. Ta on se u svom dolasku ponio kao zadnji sluga! Od nas traži poniznost, traži skromnost, traži prihvaćanje drugoga bez nadimanja, uznositosti i bahatosti. On premda Sin Božji, ‘nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe oplijeni, postavši ljudima sličan, obličjem čovjeku nalik, ponizi sama sebe’ (Fil 2,6-8). Takav je naš Gospodin! On koji je rekao da nije došao da bude služen, nego da služi, on koji je prao noge svojim učenicima, on koji je bio popljuvan i bičevan, osuđen na smrt, raspet na križ i ubijen! Takav je naš Kralj! On se poistovjetio s nama ljudima u našim najbjednijim uvjetima, da bismo i mi mogli svoju braću i sestre prihvaćati i ići im ususret željni da im služimo, a ne da nad njima gospodujemo“.
Na kraju biskup je izrekao molitvu: „Molimo novorođenog Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista, koga noćas gledamo kao malog Božića:
Dođi i u naša srca, Gospodine, i ispuni ih svojim darovima mira i veselja!
Dođi i u naše obitelji, Gospodine, i obdari ih ljubavlju i razumijevanjem, velikodušnim prihvaćanjem djece i radošću zbog svakog rođenog djeteta!
Dođi i u naš grad, Gospodine, da se i mi ispunimo novom nadom da nas ljubiš i ne ostavljaš kad je teško, da se nitko ne osjeća – kako reče papa Franjo – marginaliziran jer vjeruje u Tebe, jer voli svoj narod i želi svojom vjerom pridonijeti njegovu napretku!
Dođi i u našu domovinu Hrvatsku, Gospodine, da se obraduju srca ranjena, srca roditelja koji su u ratu izgubili sinove i još im ne znaju ni za grob, duše poniženih branitelja, da se svi ljudi osjete prihvaćeni u svojim opravdanim očekivanjima, da svi imaju rada i radosti te da naš narod na zdravim temeljima kršćanske vjere kroči u budućnost izgrađujući i unaprjeđujući svoju domovinu u istini i pravednosti, poštenju i čestitosti, kao i oplemenjujući zajednicu europskih naroda svojom vjerom, nadom i kršćanskom ljubavlju“.
Misno slavlje animirao je Biskupijski mješoviti zbor pod ravnanjem prof. Jelene Blašković i orguljašku pratnju Marijane Boćek, a u prepunoj katedrali, uz brojne vjernike misnom slavlju su nazočili i gradonačelnica Grada Siska Kristina Ikić Baniček, te dogradonačelnici Marko Krička i Vlado Andučić.
