Naslovnica Vijesti Sisak Biskup Košić predvodio misno slavlje za Cvjetnicu

Biskup Košić predvodio misno slavlje za Cvjetnicu

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je na Cvjetnicu 13. travnja u katedrali Uzvišenja Svetog Križa u Sisku svečano misno slavlje. Misi je prethodio blagoslov spomen-ploče za vlč. Petra Žagmeštra, katehetu ove župe za vrijeme Drugog svjetskog rata, ubijenog bez suđenja u svibnju 1945. godine, kao i blagoslov maslinovih grančica i procesija kroz Gradski park, spomen Isusova ulaska u Jeruzalem. U koncelebraciji bili su kancelar mons. Marko Cvitkušić, katedralni župnik preč. Marko Karača i vikar katedralne župe vlč. Ivan Faletar, a uz brojne okupljene Siščane misi i blagoslovu ploče nazočilo je i tridesetak hodočasnika iz Bistre, rodne župe ubijenog vlč. Žagmeštra.

Tijekom mise pjevanu Muku Gospodina našega Isusa Krista po Mateju izveli su solisti vlč. Ivan Faletar, dr. Domagoj Mosler i g. Mario Šarić uz podršku Biskupijskog zbora pod ravnanjem prof. Jelene Blašković.

U prigodnoj homiliji biskup Košić je podsjetio kako danas započinje tjedan koji se zove Veliki tjedan i u kojem se spominjemo najvećih djela Božjih koje je sam Sin Božji učinio za ljude. „To je njegovo predanje u smrt, muka i slavni križ, počivanje u grobu i radost Uskrsa. Sve ovo sadržaj je Velikog tjedna i osobito svetog Trodnevlja, koje najavljuje već današnja nedjelja. Naziv nedjelja palmi ili Cvjetnica dobila je po načinu kako su Židovi dočekali Isusa koji je ušao u Jeruzalem. Dočekali su ga s palminim granama, dočekali su ga sa cvijećem. Međutim samo nekoliko dana poslije u istom tom Jeruzalemu njegovi stanovnici se okreću protiv Isusa. Onoga koga su slavili i svečano pozdravljali riječima ‘Hosana Snu Davidovu! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!, za par dana žele vidjeti osuđena na smrt i traže od Pilata: ‘Neka se razapne!’. Drama je to koju proživljava Isus, ali drama je to i koju proživljavamo mi, svaki od nas, ako smo vjerni Kristu i njegovim svetim zapovijedima, ako ga slijedimo u njegovim stavovima ljubavi do kraja, ako smo spremni predati se u smrt zbog istih ideala koje je on imao i živio“, rekao je biskup.

Govoreći o pročitanoj Božjoj riječi i navještaju iz Izaijinog  proroštva u kojem Mesija trpi, biskup je rekao kako nije lako učiniti svoje lice kao kremen, ići naprijed, slijediti svoje ideale dok ti se svi protive, dok te vrijeđaju i dok ti rade o glavi, pa ipak, on nije htio odustati od njih, ostao je vjeran sebi. „To je mogao samo u svijesti da je Bog s njim, da ga neće ostaviti, da će mu dati nagradu za njegovu ustrajnost. Bilo je mnogo pravednika koji su patili nevini kroz povijest. I svima nam je uzor Isus Krist. Neki kažu, kako se mi ljudi smijemo uspoređivati s Isusom? To je blasfemno! Ne, draga braćo i sestre, mi se moramo uspoređivati s Isusom. On je jedina naša mjera, jedini naš uzor, jer mi smo pozvani dosegnuti ‘mjeru uzrasta punine Kristove’ (Ef 4,13), kako kaže sv. Pavao,“ dodao je sisački biskup te u nastavku progovorio o vlč. Žagmeštru, koji je prije 69 godina u Sisku doživio sudbinu Krista progonjenog i ubijenog. Biskup je i podsjetio kako je vlč. Petar u Sisku djelovao gotovo 20 godina, od 1926.- 1945. godine, kako je osnovao orlovsku i križarsku organizaciju, te je među mladima bio veoma omiljen, a što se – kako kaže Lojzo Buturac – nije sviđalo komunistima. Već u svibnju 1945. odveden je u nepoznato i ubijen, a da mu se ne zna niti za grob. „Zato, jer je bio mučenik za vjeru, postavili smo mu spomen-ploču na pastoralnom centru katedralne župe. A zamislite, ima onih koji slave taj dan kad su se „osloboditelji“ obračunavali sa svima koji su mogli smetati novom totalitarnom režimu. Zanimljivo je da su nove vlasti uhitile i ubile vlč. Žagmeštra jer im je smetao, budući da je previše privlačio mlade. Pa premda vlč. Petar Žagmeštar nije nikom učinio ništa na žao, dapače znamo da se brinuo za sirotinju, posebno za djecu koja su kao ratna siročad dovedena s Kozare i bila zbrinuta u blizini crkve, ali sve to ne samo da ništa nije pomoglo, nego čini se upravo je to bio njegov najveći „grijeh“ – jer se brinuo za djecu i mlade. Nije se on bavio politikom, ali je morao nestati! Takva je bila nova revolucionarna vlast 1945. To treba neprestano ponavljati jer još uvijek ima previše onih koji to ne žele vidjeti i koji te zločine zataškavaju i opravdavaju. A na žalost i danas se na sve načine želi otežati Crkvi sudjelovanje u odgoju djece i mladih.“

Na kraju homilije biskup se zapitao zašto je Kristova smrt spasenjska za sve ljude, te dao odgovor: „Jer je to bila smrt Sina Božjega i jer je on tu dragovoljnu muku i smrt prihvatio iz ljubavi za nas, iz želje da nama ljudima posvjedoči najveću Božju ljubav: ‘Nitko nema veće ljubavi od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelj’. I mi znamo: jedino ljubav spašava. Jedino kad se nešto trpi iz ljubavi, kad se prinosi žrtva iz ljubavi, kad se za druge nosi križ iz ljubavi – ta žrtva ima smisla i ta je žrtva blagoslov za sve. Stoga i mi moramo osloboditi srce od svake mržnje i osvete, moramo biti svjesni da na zemlji ne možemo i ne trebamo dobiti nagradu pravednosti za svoje žrtve i trpljenja, no moramo biti ispunjeni ljubavlju da bismo mogli prihvatiti nepravde koje nam život nosi, trpljenja koja moramo i mi prinijeti s Kristom Bogu, da Bog i nama podari svoj Uskrs“.

Na kraju, biskupu Košiću u ime župljana Bistre zahvalila je gđa Verica Grgac, predavši mu pritom fakultetski indeks, fotografiju i kopiju stranica iz spomenice župe koje govore o mladoj misi vlč. Žagmeštra.

(SV)

Komentirajte